الوصية
Hanzala b. Hizjem veli: “Moj se djed Hanifa obratio Hizjemu: ‘Okupi mi sinove, želim im dati oporuku!’ Ovaj ih je okupio. Hanifa reče: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’ Hizjem reče: ‘Oče, moja braća govore da će nakon tvoje smrti te deve sebi uzeti!’ On kaza: ‘Onda neka nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudi.’ ‘Neka bude tako’, Hizjem reče. Hanifa, Hizjem i ja, a bijah tad dijete, pođosmo Allahovu Poslaniku. Kad smo kod njega došli, upita nas: ‘Ebu Hizjeme, šta te dovelo ovamo?’ ‘Ovaj me doveo’ i udari rukom po Hizjemovu stegnu te dodade: ‘Bojim se da ne obolim ili da ne umrem, pa sam htio oporučiti. Kazao sam: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’’ Allahov se Poslanik naljutio toliko da se to na njegovu licu jasno vidjelo. Sjedio je, te kleknu na koljena i reče: ‘Ne može tako! Ne može tako! Ne može tako! Maksimalno možeš dati četrdeset deva.’ I oprostili smo se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Siroče je nosilo štap i njime tjeralo deve. Poslanik reče: ‘Siroče dobi dobar udio u imetku!’ Otac me primakao Poslaniku i rekao: ‘Imam sinova koji su stariji od ovog; ovaj je najmlađi. Zamoli Allaha za njega!’ On me pomilova po glavi i zamoli da me Allah blagoslovi.” Zejjal, jedan od prenosilaca, govorio je: “Doživio sam da Hanzali dođe čovjek s oteklinom na licu, ili da mu se dovede životinja s oteklim vimenom, pa bi on pljucnuo u ruke, izgovorio bismilu te jedan dlan stavio na glavu, i to ondje gdje ga je Poslanik pomilovao, a drugim bi dlanom pomilovao bolno mjesto – oteklina bi nestala.”  
عن حنظلة بن حِذْيَم، أن جدَّه حَنِيفَة قال لحِذْيَم: اجمع لي بنيَّ، فإني أريد أن أُوصِي، فجَمَعهم، فقال: إنَّ أوَّل ما أوصي أنَّ ليَتِيمي هذا الذي في حَجْري مائة من الإبل، التي كنا نُسمِّيها في الجاهلية: المُطَيِّبة، فقال حِذْيَم: يا أبَتِ، إني سمعت بَنِيك يقولون: إنما نُقِرُّ بهذا عند أَبِينا، فإذا مات رجَعْنا فيه، قال: فبَيْني وبيْنكم رسول الله -صلى الله عليه وسلم-، فقال حِذيم: رَضِينا، فارْتَفَعَ حذيم، وحنيفة، وحنْظَلَة معهم غُلام، وهو رَدِيف لحذيم، فلما أتوا النبي -صلى الله عليه وسلم-، سلَّموا عليه، فقال النبي -صلى الله عليه وسلم-: «ما رَفَعَك يا أبا حذيم؟» قال: هذا، وضرَب بيده على فَخِذ حذيم، فقال: إني خَشِيتُ أن يَفْجَأَني الكِبَر، أو الموْت، فأردتُ أن أوصي، وإني قلتُ: إن أوَّل ما أوصي أن ليتيمي هذا الذي في حَجْري مائة من الإبل، كنا نُسَمِّيها في الجاهلية: المُطَيِّبة، فغَضِب رسول الله -صلى الله عليه وسلم-، حتى رأَيْنا الغضب في وجهه، وكان قاعدًا فجَثَا على ركبتيه، وقال: «لا، لا، لا الصدقة خمس، وإلا فعشر، وإلا فخمس عشرة، وإلا فعشرون، وإلا فخمس وعشرون، وإلا فثلاثون، وإلا فخمس وثلاثون، فإن كَثُرت فأربعون» ، قال: فودَّعوه ومع اليتيم عصا، وهو يَضْرب جملا، فقال النبي -صلى الله عليه وسلم-: «عَظُمَت هذه هراوة يتيم» ، قال حنظلة: فَدَنا بي إلى النبي -صلى الله عليه وسلم-، فقال: إنَّ لي بَنِين ذوي لِحى، ودون ذلك، وإنَّ ذا أصغرُهم، فادع الله له، فَمَسَح رأسه، وقال: «بارك الله فيك» ، أو «بورك فيه» ، قال ذَيَّالٌ: فلقد رأيتُ حنظلة، يؤتى بالإنسان الوارِم وجهه، أو بالبهيمة الوارِمة الضَّرع، فيَتْفُل على يديه، ويقول: بسم الله، ويضع يده على رأسه، ويقول على موْضِع كف رسول الله -صلى الله عليه وسلم-، فَيَمْسحه عليه، وقال ذيال: فَيَذْهب الوَرَم.

شرح الحديث :


Hanzala b. Hizjem veli: “Moj se djed Hanifa obratio Hizjemu: ‘Okupi mi sinove, želim im dati oporuku!’ Ovaj ih je okupio. Hanifa reče: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’ Hizjem reče: ‘Oče, moja braća govore da će nakon tvoje smrti te deve sebi uzeti!’ On kaza: ‘Onda neka nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudi.’ ‘Neka bude tako’, Hizjem reče. Hanifa, Hizjem i ja, a bijah tad dijete, pođosmo Allahovu Poslaniku. Kad smo kod njega došli, upita nas: ‘Ebu Hizjeme, šta te dovelo ovamo?’ ‘Ovaj me doveo’ i udari rukom po Hizjemovu stegnu te dodade: ‘Bojim se da ne obolim ili da ne umrem, pa sam htio oporučiti. Kazao sam: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’’ Allahov se Poslanik naljutio toliko da se to na njegovu licu jasno vidjelo. Sjedio je, te kleknu na koljena i reče: ‘Ne može tako! Ne može tako! Ne može tako! Maksimalno možeš dati četrdeset deva.’ I oprostili smo se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Siroče je nosilo štap i njime tjeralo deve. Poslanik reče: ‘Siroče dobi dobar udio u imetku!’ Otac me primakao Poslaniku i rekao: ‘Imam sinova koji su stariji od ovog; ovaj je najmlađi. Zamoli Allaha za njega!’ On me pomilova po glavi i zamoli da me Allah blagoslovi.” Zejjal, jedan od prenosilaca, govorio je: “Doživio sam da Hanzali dođe čovjek s oteklinom na licu, ili da mu se dovede životinja s oteklim vimenom, pa bi on pljucnuo u ruke, izgovorio bismilu te jedan dlan stavio na glavu, i to ondje gdje ga je Poslanik pomilovao, a drugim bi dlanom pomilovao bolno mjesto – oteklina bi nestala.”  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية