أحكام الأطعمة والأشربة
Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tražio od svojih ukućana udum (to je bilo koja vrsta hrane koja se jede sa hljebom), a oni su rekli: "Nemamo ništa osim sirćeta." Tražio je da mu donesu sirće pa je jeo i govorio: "Lijep li je začin sirće, lijep li je začin sirće."  
عن جابر -رضي الله عنه-: أَنَّ النَّبِيَّ -صلى الله عليه وسلم- سَأَلَ أَهْلَهُ الأُدُمَ، فقالوا: مَا عِنْدَنَا إِلَّا خَلٌّ، فَدَعَا بِهِ، فَجَعَلَ يَأْكُلُ، وَيَقُولُ: «نِعْمَ الأُدُمُ الخَلَّ، نِعْمَ الأُدُمُ الخَلَّ».

شرح الحديث :


Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tražio od ukućana da mu donesu neku hranu koju bi jeo sa hljebom. Oni su kazali da nemaju ništa osim sirćeta, pa je zatražio da mu ga donesu, a zatim je jeo sirće sa hljebom i govorio: "Lijep li je začin sirće, lijep li je začin sirće." Ovim je pohvalio sirće. Iako je sirće piće koje se pije, može se nazvati i hranom, kao što kaže kaže Allah, subhanehu ve teala: "Onaj ko se napije iz nje nije moj, a onaj ko se ne napije moj je", pa je u ovom ajetu upotrijebljenja riječ ta'am, koja se odnosi na hranu u kontekstu govora o pijenju, jer i piće ima ta'm (okus) koji se može osjetiti.  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية