صفة الصلاة
Ebu Katade El-Ensari, radijallahu 'anhu prenosi: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio bi na prva dva rekata (farza) podne-namaza početnu kur'ansku suru (Fatihu) i još dvije sure: na prvom bi rekatu dužio, a na drugom kratio učenje i ponekad bi se ti ajeti i čuli. U ikindiji bi učio Fatihu i još dvije sure i dužio je učenje na prvom rekatu, a dužio je i na prvom rekatu sabahskog namaza, a kratio na drugom."  
عن أبي قَتَادَةَ الأَنْصَارِيِّ -رضي الله عنه- قال: كان رسول الله -صلى الله عليه وسلم- يقرأ في الركعتين الأُولَيَيْنِ من صلاة الظهر بفاتحة الكتاب وسورتين، يُطَوِّلُ في الأولى، و يُقَصِّرُ في الثانية، و يُسْمِعُ الآية أحيانا، وكان يقرأ في العصر بفاتحة الكتاب وسورتين يُطَوِّلُ في الأولى، و يُقَصِّرُ في الثانية، وفي الركعتين الأُخْرَيَيْنِ بِأُمِّ الكتاب، وكان يُطَوِّلُ في الركعة الأولى من صلاة الصبح، ويُقَصِّرُ في الثانية.

شرح الحديث :


Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uobičavao bi da, nakon sure Fatihe, u namazu prouči još neku suru, na prva dva rekata podne i ikindije namaza. Na prvom rekatu učio bi duže nego na drugom. Nekada bi malo glasnije učio, pa bi ga ashabi čuli. Na trećem i na četvrtom rekatu učio bi samo Fatihu. Na prvom rekatu sabahskog farza učio bi duže, a na drugom rekatu kraće. Međutim, kada bi čovjek ponekad na trećem i četvrtom rekatu učio i suru nakon Fatihe, bilo bi dozvoljeno, jer postoje hadisi koji na to ukazuju.  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية