Najznačajnije djelo koje je Tirmizija ostavio iza sebe jeste, bez ikakve sumnje, njegov Džami’-Sunen. To je njegova poznata zbirka hadisa koja je uvrštena među šest najpouzdanijih hadiskih zbirki, poznatih pod zajedničkim nazivom "El-Kutubu-s-sitte". Neki je po važnosti u hadiskoj nauci stavljaju na treće mjesto, odmah iza Buharijina i Muslimova Sahiha. Tirmizijina zbirka hadisa je , bez sumnje, jedna od najljepših, a istodobno i najkorisnijih hadiskih zbirki. Autor je nastojao da u njoj uglavnom zabilježi kratke i jezgrovite hadise u kojima su sadržani oni propisi i pitanja sa kojima se čovjek kroz život svakodnevno susreće. Tirmizija ih je na jedan dosta zanimljiv i koristan način razvrstao po poglavljima. Ibn Esir u djelu Džamiu-l-Usul kaže: "Tirmizijin Sahih (tj. Džami-Sunen) jest najljepša i najkorisnija hadiska zbirka. Ustrojena je na izuzetno lijep način i ima najmanje ponovljenih hadisa."
