الباسط
كلمة (الباسط) في اللغة اسم فاعل من البسط، وهو النشر والمدّ، وهو...
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, kazao: „Sjedili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa nama su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu 'anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao između nas i nije se vraćao duže vremena. Pobojali smo se da mu se šta ne dogodi dok mi nismo s njim. Krenuli smo da ga tražimo, a ja sam prvi ustao da ga tražim. Izašao sam, tražeći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok nisam stigao do jedne ensarijske bašte koja je pripadala Beni Nedždžaru. Obilazio sam naokolo tražeći vrata, ali ih nisam našao. Odjednom sam vidio mali (prolaz) potok koji vodi unutar bašte. Skupio sam se, kako bih mogao ući. Kada sam ušao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: 'Je li to Ebu Hurejre?’ Rekao sam: 'Da, Allahov Poslaniče.' Upitao me je o čemu se radi, pa sam mu kazao: 'Pobojali smo se da ti se šta ne dogodi, pa smo krenuli da te tražimo, a ja sam prvi ustao da te tražim. Ušao sam u ovu baštu, a ljudi su iza mene.' Tada mi je dao svoje papuče i kazao: 'Idi i koga kod sretneš van ove bašte, a da svjedoči Allaha iskreno iz srca, obraduj ga Džennetom.'“ Muslim
شرح الحديث :
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike sjedio sa grupom ashaba, gdje su bili Ebu Bekr i Omer, pa je ustao, napustio ih je, i dugo ga nije bilo. Oni su se pobojali da mu se šta nije dogodilo, da ga nije ko napao, jer su ga neki licemjeri tražili, kao i drugi neprijatelji vjere. Ashabi su krenuli, strahujući za njega, a prvi je ustao Ebu Hurejre. Došao je do nekog vrta koji je bio u vlasništvu plemena Nedždžar, te ga obilazio tražeći neki prolaz, ali nije ga našao. Međutim, našao je neki mali otvor u zidu kroz koji je išla voda, te se stisnuo, da bi mogao proći. Kada je ušao, našao je Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “Jeli to Ebu Hurejre?” Rekao je: “Da, Allahov Poslaniče.” Tada mu je dao svoje papuče i kazao: “Idi i koga kod sretneš van ove bašte da iskreno iz srca svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, obraduj ga Džennetom.” Jer onaj ko kaže ove riječi, vjerujući srcem u njih, mora neminovno da sprovodi Allahove naredbe i da se kloni Njegovih zabluda, jer te riječi znače: “Niko se istinski ne obožava mimo Allaha.”, pa ako je to značenje izgovorenih riječi, onda mora da Ga obožava i da Mu ne pripisuje sudruga. Međutim, onaj ko ih samo jezikom izgovori, ali srcem nije uvjeren, neće mu biti od koristi.