Kauzalni slijed događaja (تَسَلْسُلُ الحَوَادِثِ)

Kauzalni slijed događaja (تَسَلْسُلُ الحَوَادِثِ)


العقيدة

المعنى الاصطلاحي :


Uzastopnost Allahovih postupaka i njihov slijed jednog za drugim, u beskonačnost, tako da svakom njegovom djelu prethodi drugo.

الشرح المختصر :


Pojam "teselsul" je od nejasnih pojmova koje su uveli apologetičati, a njime se podrazumijeva beskonačan redosljed stvari. Dijeli se na tri vrste. Prva vrsta jest nemogući slijed, i to je slijed u posljedicama, uzrocima i izvršiocima, tako da kažu da svaki izvršilac ima drugog, on drugog, i tako do beskonačnosti, što je neispravno i nepojmljivo razumom, a i odbačeno je konsenzusom razumnih ljudi. U ovu vrstu spada i uzročno-posljedična veza, kao da se npr. kaže da svaki događaj mora imati svoj uzrok, a taj uzrok mora imati svoj uzrok... Druga vrsta jest mogući slijed, koji se odnosi na uzastopan slijed posljedica, kao da neki događaj bude posljedica prethodnog događaja, a taj događaj posljedica prethodnog i tako dalje. To je ustvari, kauzalni slijed događaja, a u vezi s njim postoje tri mišljenja: 1. to je apsolutno moguće, i ovo je stav uleme sunneta i hadisa te filozofa, međutim, muslimani, sljedbenici ostalih religija i većina razumnih ljudi iz svih skupina na stavu su da je sve osim Allaha stvoreno i da je postalo nakon što nije postojalo, dok je stav filozofa da svijet postoji oduvijek; 2. to nije moguće ni u prošlosti ni u budućnosti, i ovo je stav Džehma b. Safvana i Ebu Huzejla el-Allafa; 3. to je moguće u budućnosti, a nije u prošlosti, a ovo je stav većine Džehmovih i Ebu Huzejlovih sljedbenika -džehmija, mutezila, ešarija i onih koji se slažu s njima. Treća vrsta jest obavezni slijed, a to je ono na što ukazuju razum i šerijat, tj. ukazuju na beskonačnost Allahovih djela, pa će On npr. svaki put kad glede stanovnika dženneta završi neka blagodat, stvoriti novu blagodat... Također vele da je slijed Allahovih djela od ezela (oduvijek) i da je svakom djelu prethodilo drugo djelo, i Gospodar nikada, ni u jednom trenutku, nije imao nikakvu manjkavost bilo u govoru, volji ili radnji. "El-havadis" ima dva značenja: općenito značenje, pod kojim se podrazumjevaju stvorenja, ili ima značenje obnovljanja. I ovim se ukazuje da nije svaka stvar stvorena; slijed Allahovih djela i njihova beskonačnost. "El-havadis" koji ima značenja stvorenja jest slijed stvari (jedinki), odnosno učinjenih postupaka, i one su također praiskonske, jer su posljedica tvrdnje o beskonačnosti Gospodarovog djelovanja, a svakoj od tih stvari pojedinačno prethodi nepostojanje. Dozvoljeno je da se kaže: "U kojem god vremenu se pretpostavi da je bilo stvaranje svijeta, moguće je da bude i prije tog vremena, jer je Allah oduvijek", i ovo je dozvoljeni slijed, a ne obavezni. Tvrdnja o beskonačnosti stvari i da im nema početka ne obavezuje na poređenje sa Allahom, te stoga nema u njoj opasnosti. Opasno je da se kaže o beskonačnosti pojedinačne stvari u prošlosti, odnosno da se kaže da npr. kosmos postoji oduvjek, to je kufr, jer iz te tvrdnje proizlazi da kosmos nema Stvoritelja.