المعنى الاصطلاحي :

Osobina koja čovjeka podstiče na velikodušno činjenja dobra, u većoj ili manjoj mjeri, bez bilo kakve naknade.

الشرح المختصر :

Plemenitost je vrlina velikih ljudi koji imaju visoke ambicije. To je osobina koja podstiče čovjeka da čini dobro bez bilo kakve nadoknade. Nekada vrlina plemenitosti biva urođena, usađena od rođenja u čovjeka, a nekada bude stečena; što znači da čovjek se njome može okititi. Plemenitost nije samo ograničena na davanje imetka, nego se mora razumjeti kao širi pojam. Ona obuhvata plemenitost u imetku, u položaju, u vremenu, u samome sebi (svome životu) i sl. Ako se radi o imetku, onda je to velikodušnost (el-džud); ako se radi o sustezanju od nanošenja zla nekome (ko nam je učinio nepravdu) i pored mogućnosti da se to učini, onda je to praštanje; ako se radi o životu, onda je hrabrost. Plemenitost se dijeli na dvije vrste: 1. plemenitost Tvorca, i to je savršena plemenitost koja priliči Njegovoj veličini i uzvišenosti. To je jedno od Allahovih svojstava potvrđenih Kur'anom i sunnetom. Također, ovom osobinom Allah Uzvišeni opisao je Kur'an, zbog plemenitosti onoga ko je te riječi izgovorio i zbog toga što je to knjiga prepuna dobra i blagoslova, zbog čijeg se čitanja dobivaju sevapi, stječe znanje i usvaja lijepo ponašanje. 2. plemenitost stvorenja, a to je plemenitost koja priliči slabosti stvorenja i njegovoj ovisnosti i nemoći.

التعريف اللغوي المختصر :

"El-kerem" ili "eš-šeref": plemenitost, čast. Kaže se: kerume-r-redžulu, keremen, kerameten: Taj i taj čovjek je plemenit. Osnova riječi "el-kerem" je "el-džud" (dobrota) i mnoštvo dobra. Suprotno tome je škrtost i prijezir.