O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite taj dug. Neka ga neko zapiše pravedno, u skladu sa šerijatom. Neka se pisar ne suzdržava da zapiše dug onako kako ga je Allah naučio, pravedno. Neka ga zapiše onako kako mu diktira dužnik, tako da to bude njegovo priznanje, i nek se boji Allaha i neka ništa od duga ne oduzima, bilo kvantitativno ili kvalitativno. Ukoliko dužnik nije razborit ili je slab zbog malodobnosti, ludila, nijemosti i tome slično, neka izdiktira njegov staratelj, pravedno i objektivno. I tražite svjedočenje dvojice razumnih i pravednih muškaraca, pa ako ne nađete, onda muškarca i dvije žene čijom ste vjerom i pouzdanošću zadovoljni, tako da ako jedna od njih zaboravi, ona druga je podsjeti. I neka se svjedoci ne ustručavaju da svjedoče, kada se to od njih zatraži. Neka vam ne bude teško pisanje duga, bio veliki ili mali, do određenog roka, jer je zapisivanje duga pravednije u šerijatu, uz njega je svjedočenje potpunije, i njime je veća šansa da se otkloni svaka sumnja u vezi količine, vrste i roka duga. Međutim, ako se radi o vašem međusobnom poslovanju u kojem se roba preuzima i cijena plaća na licu mjesta, nema smetnje da to ne zapišete, ako nema potrebe. Propisano vam je svjedočenje pri kupoprodaji, kako bi se spriječio međusobni spor, i nije dozvoljeno nanošenje štete svjedocima niti pisarima, niti je njima dozvoljeno da nanesu štetu onome ko od njih traži pisanje ili svjedočenje. Ukoliko neko od vas nanese štetu drugom, time je izašao iz pokornosti Allahu. O vjernici, bojte se Allaha činjenjem onoga što vam je naredio i klonjenjem onoga što vam je zabranio, i Allah će vas podučiti onome u čemu je boljitak za vas i na dunjaluku ina ahiretu, a Allah sve zna i ništa Mu nije skriveno.