Kada čovjeka koji sebi nanosi zlo zadesi bolest ili loše stanje, on Nas doziva, ponizno i skrušeno, ležeći na boku, sjedeći ili stojeći, te se nada otklanjanju zla koje ga je zadesilo. Međutim, kada mu se odazovemo i otklonimo zlo i nedaću koji su ga pogodili, on nastavi da se ponaša kao i ranije, kao da Nas nije ni molio da tu nedaću od njega otklonimo. Kao što je takvoj osobi lijepim prikazano da ustraje u zabludi, isto tako je uljepšano nevjerovanje i griješenje onima koji granice prelaze u nevjerovanju i grijehu i ustrajavaju na tom putu, ne ostavljajući ga.