Uzvišeni Allah navodi primjer nestajanja zablude i ostajanja istine spominjući vodu kiše koja se spušta sa neba sve dok ne napuni doline kojima voda poteče, različitih veličina, pa bujica na svojoj površini odnosi pjenu i otpad. I navodi drugi primjer spominjući dragocjene rude koje ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit (a koje su u početku prekrivene hrđom i nečim bezvrijednim). Sa ova dva primjera Allah objašnjava istinu i zabludu. Zabluda je poput pjene koja prekriva vodu, i poput hrđe ili nečega bezvrijednog što prekriva dragocjene rude, a što biva otklonjeno njenim topljenjem i obradom, dok je istina poput čiste i pitke vode koja uzrokuje nicanje plodova i trave, i poput obrađene dragocjene rude kojom se koriste ljudi. Pa isto kao što su ova dva primjera na isti način Allah navodi primjere ljudima da bi im istina i zabluda postali jasni.