الحفي
كلمةُ (الحَفِيِّ) في اللغة هي صفةٌ من الحفاوة، وهي الاهتمامُ...
Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Namaz čovjeka u džematu se umnogostručava u odnosu na njegov namaz u njegovoj kući ili radnji dvedeset pet puta. Kada abdesti i upotpuni svoj abdest, a zatim izađe u mesdžid samo sa namjerom da obavi namaz (a ne zbog nečeg drugog), neće koračati nijedan korak a da njime neće biti uzdignut za stepen, i da mu se neće izbrisati jedno loše djelo. A kada klanja meleki donose salavat na njega sve dok boravi na mjestu gdje je klanjao govoreći: 'Allahu naš, pohvali ga kod svojih najboljih stvorenja, Allahu naš smiluj mu se, Allahu naš oprosti mu grijehe', i on biva u namazu sve dok iščekuje namaz."
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava da se namaz čovjeka u džematu nagrađuje više nego namaz u kući ili radnji; odnosno kada klanja sam, jer obično čovjek u kući ili radnji klanja sam. Ovo uvećavanje nagrade biva dvadeset pet puta. Vrijednost namaza u džematu se odnosi na namaz u mesdžidu, kada čovjek abdesti i upotpuni svoj abdest sunnetima i adabima, zatim izađe u mesdžid samo radi obavljanja namaza, jer ako izađe sa drugom namjerom pored namjere da obavi namaz propustiće ovu nagradu. Ako ovako postupi svakim korakom koji korača do mesdžida biće mu uzdignut jedan stepen i obrisano jedno loše djelo od malih grijeha koji se vežu za Allahovo pravo, pa kada klanja meleki neprestano donose salavat na njega i mole za oprost i milost sve dok on sjedi na mjestu gdje je klanjao. Može značiti i sve dok boravi na tom mjestu pa makar i ležao, sve dok ne pokvari abdest. On je u namazu sve dok iščekuje namaz.