التوبة

تفسير سورة التوبة آية رقم 117

﴿ﯙﯚﯛﯜﯝﯞﯟﯠﯡﯢﯣﯤﯥﯦﯧﯨﯩﯪﯫﯬﯭﯮﯯﯰﯱﯲﯳﯴ ﴾

﴿لَقَدْ تَابَ اللَّهُ عَلَى النَّبِيِّ وَالْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنْصَارِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ فِي سَاعَةِ الْعُسْرَةِ مِنْ بَعْدِ مَا كَادَ يَزِيغُ قُلُوبُ فَرِيقٍ مِنْهُمْ ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ ۚ إِنَّهُ بِهِمْ رَءُوفٌ رَحِيمٌ﴾

Allah je oprostio vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kada je licemjerima dozvolio izostanak iz Pohoda na Tebuk, oprostio je i muhadžirima i ensarijama koji nisu izostali, nego su ga u tom teškom času, u Pohodu na Tebuk, slijedili, kada je bila velika vrućina, manjak snage, a neprijatelj je bio jak. U to vrijeme srca nekih od njih zamalo se nisu pokolebala i napustila pohod, jer su bili u teškoj situaciji. Allah ih je poslije učvrstio i pomogao u njihovoj nakani da krenu u boj, te im je poslije i oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv, a ta milost se, pored ostaloga, ogleda i u činjenici da ih je usmjerio ka pokajanju, a onda to pokajanje i prihvatio.

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم، صادر عن مركز تفسير للدراسات القرآنية.

الترجمات والتفاسير لهذه الآية: