الغفار
كلمة (غفّار) في اللغة صيغة مبالغة من الفعل (غَفَرَ يغْفِرُ)،...
Prenosi se da je Aiša rekla: “Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ležao u mojoj kući, otkrivenih butina ili potkoljenica, pa je došao Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa ga je on pustio unutra, i dalje ležeći, te je tako razgovarao. Zatim je došao Omer, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa je on i njega pustio unutra, ostajući i dalje u ležećem položaju, i tako razgovarao. Potom je došao Osman, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tad sjeo i poravnao svoju odjeću.” Muhammed (ibn Ebu Harmele) kaže: “Ne kažem da je se sve to desilo u jednom danu.” Osman je ušao i razgovarao, a kad je izašao, Aiša je rekla: “Kad je došao Ebu Bekr ti mu se nisi posebno obradovao i nisi mu posvetio naročitu pažnju; isto tako i kad je došao Omer, no kad je došao Osman, ti si sjeo i poravnao svoju odjeću?!" “Kako da se ne postidim čovjeka kojeg se i meleci stide!?", odgovorio je on.
شرح الحديث :
Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne prilike ležao u njenoj kući, otkrivene butine ili potkoljenice. Kada je stigao Ebu Bekr, zatražio je da uđe, pa mu je dozvolio, ali je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i dalje ostao u ležećem položaju, otkrivene butine ili potkoljenice. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pričao je sa Ebu Bekrom, pa je stigao i Omer, zatražio dozvolu da uđe, pa je i njemu dozvolio, ostavši u stanju u kakvom je i bio. Pričali su, pa je stigao i Osman, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tada se ispravio, sjeo i popravio svoju odjeću, te pokrio stegno ili potkoljenicu, a onda mu dozvolio da uđe. Kada je ušao, razgovarali su. Nakon što je izišao, Aiša je kazala: “Ušao je Ebu Bekr i ti nisi pridao pažnju njegovom dolasku, a tako si postupio kada je došao i Omer. Međutim, kada je stigao Osman, ti se ispravio, popravio svoju odjeću i pokrio svoje stegno ili potkoljenicu.” Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao joj je: "Zar da se ne stidim čovjeka kojeg se i meleki stide?", tj. meleki Milostivog se stide Osmana, pa kako da ga se ja ne stidim? Ovaj hadis nije dokaz da butina nije stidno mjesto, jer u vezi otkrivenog mjesta koje se spominje u hadisu, postoji određena sumnja, tj. ne zna se sa sigurnošću da li se radi o potkoljenici ili butini, tako da se ne može tvrditi da je otkrivanje butine dozvoljeno djelo. Hadisi u kojima se spominje otkrivanje butine spominju postupke Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ne riječi, kao što te hadise prenose mlađi ashabi, dok su oni hadisi koji spominju da je butina stidno mjesto oprezniji, i prenose ih stariji ashabi, a pored toga radi se o direktnim riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pravilo je da se riječima daje prednost u odnosu na djela, dok djelo ima nekoliko mogućnosti. Pored toga, otkrivanje je vezano za posebnog čovjeka, a nije opće u svakoj prilici. Stalna komisija za fetve smatra da je butina stidno mjesto.