الصداق
Abdullah b. Amir b. Rebi'a, radijallahu 'anhu, prenosi od svog oca: “Neka žena iz plemena Benu Fezare odluči se vjenčati prihvativši sandale kao vjenčani dar (mehr). Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: “Jesi li zadovoljna sandalama, kao vjenčanim darom koji ti je ponuđen?“ “Jesam.“ – odgovori ona, i Vjerovjesnik odobri takvo vjenčanje.  
عن عبد الله بن عامر بن ربيعة، عن أبيه، أنَّ امرأةً من بني فَزَارَة تزوَّجتْ على نَعليْن، فقال رسول الله -صلى الله عليه وسلم-: «أَرَضِيتِ مِن نَفسِكِ ومالكِ بِنَعليْن؟» قالت: نعم، قال: فأجازَه.

شرح الحديث :


Amir b. Rebiah, radijallahu 'anhu, spominje u ovom hadisu da je ashabijka iz plemena Benu Fezare imala za vjenčani dar samo dvije nanule. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao ju je da li je zadovoljna ovim darom, pa ga da je je potvrdno odgovorila, on je proglasio ovaj brak ispravnim. Međutim, kao što je rečeno, ovaj hadis je slab, ali mu je značenje ispravno, jer postoji hadis koji je muttefekun 'alejhi, u kojem stoji: "Nađi makar prsten od željeza."  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية