المقيت
كلمة (المُقيت) في اللغة اسم فاعل من الفعل (أقاتَ) ومضارعه...
Prenosi se od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbe, da je rekao: "Ušao sam kod Aiše i rekao: 'Hoćeš li mi pričati o bolesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?' 'Svakako', odgovorila je ona, a zatim nastavila: 'Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iznemogao, pitao je: 'Je li svijet klanjao?' Rekli smo mu: "Ljudi čekaju tebe'. 'Stavite mi vode u korito!' rekao je. 'Mi smo to učinile, on se okupao i kada se počeo dizati, uhvatila ga je nesvijest. Kasnije se osvijestio pa je upitao: 'Da li je svijet klanjao?' 'Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče', rekli smo. 'Stavite mi vode u korito!', rekao je. Potom je sjeo u korito, okupao se i kada je htio da ustane, onesvijestio se. Kasnije se osvijestio i opet upitao: 'Da li je svijet klanjao?' 'Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče', odgovorili smo mu. Svijet u džamiji iščekivaše Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za jacija-namaz, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po Ebu Bekra da predvodi namaz svijetu. Izaslanik mu je otišao i rekao: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijeda da ti predvodiš namaz.' Ebu Bekr, koji je bio milosrdan čovjek, reče: 'Omere, klanjaj ti svijetu!' 'Ti si toga dostojniji', odgovori Omer. Tako je tih dana klanjao Ebu Bekr. Kasnije je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio u sebi neku olakšicu, pa je radi podne-namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih je jedan bio Abbas, dok Ebu Bekr već klanjaše predvodeći namaz prisutnom svijetu. Kada ga je Ebu Bekr ugledao, htio se povući natrag, ali mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao znak da se ne povlači. 'Ostavite me da sjednem pokraj njega!', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su ga ostavili da sjedi pokraj Ebu Bekra. Ebu Bekr je klanjao namaz za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a prisutni svijet za Ebu Bekrom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je sjedio. Kasnije sam", kaže Ubejdullah", ušao kod Abdullaha b. Abbasa i upitao: "Hoćeš li da ti kažem šta mi je Aiša ispričala o bolesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?" "Da!", reče on. Tada sam mu sve to ispričao, i on nije ništa negirao, nego je upitao: "Da li ti je imenovala čovjeka koji je bio s Abbasom?" "Nije", rekao sam. "To je bio Alija b. Ebu Talib", kazao je on.
شرح الحديث :
U ovom predanju govori se o nečemu što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio bolestan, neposredno prije smrti. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, boest se znatno pogrošala, a on je one koji su bili u njegovoj blizini upitao: "Da li je svijet klanjao?" Prisutni su odgovorili da nije. On je tada tražio da mu stave vode u korito, a kada su to učinili, on se okupao, ali se nakon toga onesvijestio. Kada se osvijestio, ponovio je pitanje i ponovo se okupao, ali se opet onesvijestio. Isto to je učinio i treći put. Zatim je naredio da ljude u namazu predvodi Ebu Bekr. Kada je o tome obaviješten, Ebu Bekr tražio je od Omera da on umjesto njega predvodi namaz, ali on je to odbio i dao prednost Ebu Bekru, koji je najpreči da mijenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao malo bolje, pa je uz pomoć el-Abbasa i Alije, radijallahu anhuma, izašao da klanja, a Ebu Bekr je već predvodio ljude u podne-namazu. Kada je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htio je da se pomakne nazad u saf sa ljudima, ali mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da ostane na mjestu; Poslanik je sjeo pored njega. Ebu Bekr klanjao je za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu.