Židovi su ostavili Allahovu vjeru i umjesto nje slijedili ono što su šejtani izmislili lažući u vezi s vlasti Allahovog vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam – govorahu da je on učvrstio svoju vlast pomoću sihra. Međutim, Sulejman nije učinio djelo nevjerstva jer nije praktikovao sihr, kako misle židovi, već su šejtani učinili djelo nevjerstva time što su ljude podučavali sihru. Podučavali su ih sihru koji je objavljen dvojici meleka, Harutu i Marutu, u gradu Babilon u Iraku, a on je njima bio objavljen radi iskušenja ljudi. Ta dva meleka nikog nisu podučavali sihru, osim nakon što bi ga upozorili i rekli: "Mi smo iskušenje ljudima, pa nemoj činiti djelo nevjerstva time što ćeš učiti sihr." Ko nije prihvatio njihov savjet, naučio je od njih sihr. U vrste tog sihra spada i sihr razdvajanja muža od žene tako što proizvodi mržnju između njih. Ti sihirbazi nikome ne mogu nauditi osim Allahovom dozvolom i voljom. Oni su time učili ono što im šteti i što im ne koristi. Ti židovi su znali da onaj ko Allahovu knjigu zamijeni sihrom – na ahiretu neće imati nikakvog udjela. Ružno li je ono što za šta su sebe prodali mijenjajući Allahovu objavu za sihr. Da su znali šta im stvarno koristi ne bi se usudili da urade to ružno djelo i ne bi upali u jasnu zabludu.