Sveznajući Allah nam navodi još jedan primjer ništavnosti višeboštva govoreći o gluhonijemom čovjeku koji ništa ne može shvatiti i, otuda, ne koristi ni sebi ni drugima, a pored toga je na velikom teretu svom skrbniku – kad mu se dodijeli neki zadatak, on ga ne obavi i od njega se, naposlijetku, ništa ne može očekivati. Drugi je čovjek, naveden u primjeru, bez mahane, koristi i sebi i drugima, sām obavlja svoje poslove i dužnosti, a pored toga je na Pravom putu, ispravno vjeruje i lijepo se ponaša. Hoće li razuman čovjek reći da su ova dvojica ljudi jednaki? Pa kako onda, o nevjernici, izjednačavate kamenje s Allahom Koji ima savršena i veličanstvena svojstva?! Kamen je gluh, nijem i slijep, ne može nikakvu korist donijeti, niti može bilo kakvo zlo otkloniti.