I naposlijetku je el-Hidr kazao: “Kad je riječ o onom zidu što sam ga ispravio i učvrstio, on je pripadao dvojici dječaka, siročadi iz onog grada u kojem smo bili, a ispod zida nalaze se zlato i srebro, njihova svojina. Otac im je bio dobar i bogobojazan čovjek, pa je Allah, iz Svoje dobrote, želio da oni odrastu i izvade blago ispod zida. Jer da je zid pao, blago bi se otkrilo i bilo podložno propasti. Ništa od ovog nisam učinio po svom nahođenju, već Allahovom voljom i naredbom. To je objašnjenje za moje postupke koje si osudio. Eto tako je bilo, a ti nisi bio upućen u suštinu stvari, pa se nisi mogao suzdržati komentara.”