Oni koji su, ushićeni Karunovim imetkom i njegovim položajem, priželjkivali da i njima budu dati ovozemaljski ukrasi, počeše govoriti kajući se: “Allah je Onaj Koji podastire opskrbu Svojim robovima kojima hoće i uskraćuje je kome On hoće! Da nam dragi Allah nije Svoju milost i dobrotu ukazao, sigurno bi i nas, s Karunom, u zemlju utjerao, tim više jer smo bili zadivljeni njegovim imetkom i položajem. Pa zar ne vidite da nevjernici neće postići ono što žele i da se neće spasiti od onog od čega strepe, ni na dunjaluku, ni na Ahiretu, te da će njihov kraj koban biti?”