Kad su Mekanci koji ne vjeruju u svoja srca žest pagansku ubacili i nisu se povinovali istini i Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem – njih je inat naveo na nevjerstvo i poricanje, pa su u godini Hudebije zapriječili Poslaniku, s.a.v.s., ulazak u Mekku. Tad je Svemogući Allah ulio u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove drugove smiraj, te nisu mnogobošcima uzvratili istom mjerom, i ulio je u njih čvrsto uvjerenje, postojanost na izričaju svjedočenja da nema istinskog božanstva osim Allaha, riječi na kojima počiva cjelokupna bogobojaznost, a koje su oni svojski prihvatili i u potpunosti realizirali. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi preči su i dostojniji riječima “la ilahe illallah” od nevjernikā. Allahu je sve poznato, bilo bezazleno ili golemo, ništa Mu nije skriveno.