Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Kad je bila Bitka na Hendeku došao je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, nakon zalaska Sunca, grdeći nevjernike Kurejšije, pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, nisam stigao klanjati ikindiju sve dok Sunce nije gotovo zašlo!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: 'Tako mi Allaha, ni ja nisam klanjao!' Otišli smo u Buthan (medinska dolina), pa je uzeo abdest, a i mi smo se abdestili, zatim je klanjao ikindiju nakon zalaska Sunca, a nakon nje je klanjao akšam."
شرح الحديث :
Došao je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je bila Bitka na Hendeku nakon zalaska Sunca psujući nevjernike Kurejšije, jer su ga zaokupili od ikindija-namaza, pa je klanjao tek kada je Sunce bilo pri zalasku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo se, a on govori istinu, da ni on nije sve do sad klanjao ikindiju, da bi umirio Omera, radijallahu anhu, kojem je to teško palo. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest, a to su učinili i njegovi ashabi, te zatim klanjao ikindiju nakon što je zašlo Sunce, odnosno nakon isteka namskog vremena, a nakon toga je klanjao akšam.