الشاكر
كلمة (شاكر) في اللغة اسم فاعل من الشُّكر، وهو الثناء، ويأتي...
Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog pobožnjaka (isposnika). On ode do spomenutog pobožnjaka i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, Uzvišenog. Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i njega i napuni stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče: 'Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.' Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: 'On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!' Meleki kazne rekoše: 'On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!' Tada melecima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: 'Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.' Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.'“ U drugom ivajetu/verziji u Sahihu, stoji: „Bio je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je zbog toga postao njen.“ A u sljedećem predanju u Sahihu stoji: „Pa je Allah, Uzvišeni, naredio zemlji dobra da se približi, a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da izmjere razdaljinu između njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah, dž.š., oprosti njegove grijehe." A u jednom rivajetu kaže se da se on umirući pokušao približiti zemlji dobra, tako što se posljednjom snagom nageo prema zemlji dobra.
شرح الحديث :
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je u jednom narodu prije nas je bio čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi, te se poslije toga pokajao i tražio najučenijeg čovjeka na Zemlji, kako bi ga upitao ima li za njega pokajanje. Uputili su ga na jednog čovjeka, koji je bio veliki pobožnjak, ali nije bio učen. Kada mu je rekao da je ubio devedeset i devet ljudi i upitao ga da li za njega ima pokajanje, ovaj pobožnjak, zbog veličine grijeha koji je učinio, kazao je da za njega nema pokajanja. Ovaj čovjek se tada rasrdio i ubio i pobožnjaka, upotpunivši broj od stotinu ubijenih. Potom je ponovo tražio najučeniju osobu na Zemlji, pa kada ga je našao, rekao mu je da je ubio stotinu ljudi, te upitao da li za njega ima pokajanja. Ovaj učenjak mu je rekao: Da, a ko te to može spriječiti da učiniš pokajanje? Vrata pokajanja su otvorena, pa otiđi do tog i tog mjesta u kojem se nalaze ljudi koji obožavaju Allaha. Zemlja u kojoj je bio, a Allah najbolje zna, bila je zemlja nevjerstva. On je napustio to mjesto, kajući se i otišao je u mjesto koje je pokorno Allahu Uzvišenom. Na pola puta, stigla ga je smrt, pa su se u vezi njega sporili meleci kazne i meleci milosti. Meleci milosti su govorili: "On se pokajao i došao je kajući se za svoje grijehe." Tada je Allah poslao meleka da među njima presudi, te je rekao: Izmjerite rastojanje između dva mjesta, pa kojem bude bliže, njemu i pripada. Ako mu je bliža zemlja nevjerstva, meleci kazne će mu uzeti duši, a ako bude bliže zemlji pokornih, meleci milosti uzeće mu dušu. Izmjerili su rastojanje, pa su vidjeli da je za malo bliži zemlji pokornih, tj. zemlji u koju je krenuo, pa su ga uzeli meleci milosti.