الحافظ
الحفظُ في اللغة هو مراعاةُ الشيء، والاعتناءُ به، و(الحافظ) اسمٌ...
Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudže, citrusa – miris joj je lijep, a i okus prijatan, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule – ona nema mirisa, ali njen je okus lijep i sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka, čiji je miris lijep, a okus mu je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice, koja nema nikakvog mirisa, a njen je okus gorak.”
Riječima: “Primjer vjernika koji uči Kur’an”, ukazuje se na čudesna svojstva koja učenje Kur’ana daje vjerniku, tako da se njegovo srce ispunjava dobrotom i čvrstim vjerovanjem – imanom, obuzima ga smiraj, a i drugi ljudi osjete smiraj dok slušaju njegov glas i za slušanje učenja Kur’ana dobivaju nagradu. Sve navedeno ukazuje na to da vjernik koji uči Kur’an predstavlja dobro, kako sebi tako i drugima. U hadisu je upotrijebljen izraz “koji uči” da bi se ukazalo na njegovo konstantno i ustrajno učenje, tako da mu je to postalo navika. Riječima: “je kao primjer utrudže, citrusa – miris joj je lijep, a i okus prijatan”, ukazuje se na to da ljudi uživaju kako u okusu ovog voća tako i u mirisu. Ovo voće izuzetno je cijenjeno u različitim zemljama zbog svog prijatnog okusa, lijepog izgleda i osvježavajućeg mirisa. Riječi: “a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule – ona nema mirisa, ali njen je okus lijep i sladak”, ukazuju na to da je vjerovanje ovakvog čovjeka poput slatkog okusa koji ima datula, i kao što je slatki okus datule skriven (ne može se osjetiti dok se datula ne proba), tako i vjerovanje ovog čovjeka nije vidljivo jer ga u ovom slučaju ne iskazuje učenjem Kur’ana. Isto kao što datula nema mirisa u kojem bi ljudi mogli uživati, tako ni vjernik koji ne uči Kur’an ne daje drugim ljudima ono u čemu bi mogli uživati i osjećati smiraj, odnosno u ovom slučaju uskraćeni su za slušanje učenja Kur’ana, što ukazuje na činjenicu da je vjernik koji uči Kur’an vredniji od vjernika koji ga ne uči. S obzirom na to da se u hadisu kaže da ne uči Kur’an, to znači da se nije ni potrudio da ga nauči učiti. Riječima: “Primjer licemjera koji uči Kur’an”, ukazuje se na čovjeka čija je nutrina prazna i u kojoj se ne nalazi iman, bez obzira na to što uči Kur’an i tako djeluje smirujuće na ljude oko sebe. Licemjer, onaj koji se predstavlja kao vjernik, a u stvarnosti to nije, pa čak iako učio Kur’an i tako djelovao smirujuće na ljude, pokvaren je i u njemu nema nikakvog dobra, njegovo srce je srce nevjernika. Da nas Uzvišeni sačuva od toga! Postoje licemjeri koji uče Kur’an jako lijepo, melodično i pravilno, ali su opet licemjeri. Da nas Uzvišeni zakloni od toga! U riječima: “je kao primjer bosiljka, čiji je miris lijep, a okus mu je gorak”, učenje licemjera poredi se sa mirisom bosiljka: kao što bosiljak širi svoj miris, tako i licemjer djeluje na ljude svojim učenjem, ali isto kao što je gorak okus bosiljka, tako je i njegovo srce ispunjeno gorkošću nevjerstva, jer iza njegovog učenja krije se neispravna namjera. Riječima: “I primjer licemjera koji ne uči Kur’an”, ukazuje se na to da u srcu ovog čovjeka ne postoji iman i da takav samo može nanijeti štetu zajednici. Riječima: “je kao primjer divlje tikvice, koja nema nikakvog mirisa, a njen je okus gorak”, ukazuje se na to da je ovakav čovjek, kao i divlja tikvica, bez “mirisa” jer ne uči Kur’an i tako ne omogućava drugima da se okoriste, a kako okus tikvice nije sladak, nego gorak, tako je isto i sa nutrinom ovog čovjeka, koja je ispunjena nevjerstvom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kroz primjer vjernika i licemjera objašnjava odnos prema Kur’anu, i ovaj hadis svaki vjernik treba imati u vidu i nastojati da bude u onoj grupi koja uči Kur’an, na najljepši način, tako da bude kao primjer utrudže, koji ima i prekrasan miris i sladak okus. A Allah pomaže!