شرح الحديث :

Allahove riječi: "Ko uznemirava Mog evliju - Ja sam mu objavio rat", znače: Ko se neprijateljski odnosi prema Allahovom evliji, tj. bogobojaznom vjerniku koji slijedi Allahov vjerozakon i takvog smatra neprijateljem, Allah ga upoznaje s tim da mu je objavio rat, jer i on se neprijateljski odnosi prema Njegovim evlijama, dragim robovima. "Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje Sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama sve dok ga ne zavolim." Kada je Allah spomenuo da je uznemiravanje Njegovih evlija, ustvari, rat protiv Njega, spomenuo je opis Svojih evlija za koje kaže da ih je zabranjeno uznemiravati, te da ih je obaveza voljeti. Spomenuo je ono čime se Njemu približava. Osnova riječi el-vilajet (naklonost, prijateljstvo) je el-kurb (blizina), dok je osnova riječi el-'adaveh (neprijateljstvo), udaljenost (el-bu'd). Allahove evlije su oni koji se Allahu približavaju onim što ih približava Njemu, dok su Njegovi neprijatelji oni koji se od Njega udaljavaju djelima koja su uzrok te udaljenosti. On je Svoje evlije koji Mu se približavaju podijelio na dvije vrste: Prva: Oni koji Mu se približavaju izvršavanjem obaveznih djela, što obuhvata činjenje obligatnih dužnosti i ostavljanje zabranjenih djela. Sve se ovo ubraja u dužnosti koje je Allah stavio u obavezu Svojim robovima. Druga: Oni koji Mu se nakon obaveza približavaju pohvalnim djelima. Ukoliko se rob konstantno približava Allahu dobrovoljnim djelima, On će ga zavoljeti. "A kada ga zavolim, postat ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kojom hoda." Pod ovim riječima se misli na to da onoga ko se trudi približiti Allahu preko obaveznih i pohvalnih djela, Allah će približiti Sebi i dati mu stabilnost u ova četiri organa. Učvrstiće mu sluh pa neće slušati osim ono čime je Allah zadovoljan. Učvrstiće mu vid, pa neće gledati osim ono čime je Allah zadovoljan. Učvrstiće mu i ruke pa neće raditi osim ono što Allah voli i čime je zadovoljan. Učvrstiće mu noge, pa neće ići tamo gdje Allah neće biti zadovoljan da on ide. Dakle, na ovo se misli pod riječima: "a kada ga zavolim, postat ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kojom hoda." Ovaj hadis ne može biti dokaz za one koji vjeruju u utjelovljenje i sjedinjavanje, koji kažu da se Gospodar utjelovio u roba ili se s njim sjedinio. Allah je daleko od ovakvog govora, jer on je nevjerstvo, da nas Allah sačuva. Allah i Njegov Poslanik čisti su od ovakvih stavova. "Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti." Onaj koga Allah voli i koji se Njemu približava, kod Njega je na posebnom položaju, tako da ako on nešto zatraži, On će mu dati, a ako od Njega zaštiti potraži, On će ga zaštiti, ako Mu dovu uputi, On će mu je uslišati. Takvome se dova prima jer on ima posebnu počast od Allaha Uzvišenog. "Ni od čega što radim nisam se više ustručavao kao oko duše vjernikove, koji ne voli smrt, a Ja mu ne volim nažao učiniti." Ovo ima sljedeće značenje: Allah je odredio smrt Svojim robovima, kao što kaže: "Svako živo biće okusiće smrt." Smrt podrazumijeva odvajanje duše od tijela, a to se ne dešava osim uz veliku bol. S obzirom da je smrt ovako bolna, a Allah ju je propisao svim robovima i ona se mora desiti, iako Allah prezire da uznemiri vjernika i da mu neugodnost pričini. Allah to naziva ustručavanjem (tereddud), kada se radi o uzimanju duše vjernika. Šejh Ibn Baz veli: "Ustručavanje je onakvo kako Allahu priliči, a mi ne znamo njegovu kakvoću. Njegovo ustručavanje nije kao naše. Ustručavanje koje se veže za Allaha nije slično ustručavanju stvorenja, nego je ono onakvo kako priliči Njemu, kao i ostala svojstva Uzvišenog Allaha."

ترجمة هذا الحديث متوفرة باللغات التالية

العربية الإنجليزية الفرنسية الإسبانية التركية الأردية الأندونيسية البنغالية الصينية الفارسية