المعطي
كلمة (المعطي) في اللغة اسم فاعل من الإعطاء، الذي ينوّل غيره...
Od Ebu Musa el-Eša'rija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Dva su dženneta u kojima je srebreno posuđe i ono što je u njima, i dva su dženneta u kojima je zlatno posuđe i ono što je u njima. A prepreka između vjernika i gledanja u Gospodara jest samo plašt veličanstvenosti na Njegovom licu u edenskim perivojima."
Ovaj hadis upućuje na gradaciju džennetskih boravišta i negovih stepena. Neki su viši od drugih, i praktično i značenjem, jer su neki sagrađeni od zlata, kao i njihovo posuđe, dok su drugi od srebra, kao i njihovo posuđe. Poznato je da je zlato bilo najvredniji i najskupocjeniji metal kod Arapa, kojima se obraćao Kur'an, tako da je prihvatljivo da u džennetu bude nešto što je iznad zlata i vrednije od njega, pošto je Uzvišeni Allah obavijestio da u džennetu ima ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, niti je čovječije srce moglo zamisliti. U nekim predajma na početku ovog hadisa se navodi: "Bašče el-Firdevsa su četiri, dvije vrste su od zlata..." Riječi: "A prepreka između vjernika i gledanja u Gospodara jest samo plašt veličanstvenosti na Njegovom licu u edenskim perivojima" sadrže jasan iskaz o blizini gledanja u Gospodara. I kada Uzvišeni htjedne da ih počasti uživanjem i poveća njihovu plemenitost, dići će plašt veličanstvenosti sa Svoga lica i moći će ga vidjeti. Ehli-sunnet potvrđuje plašt veličanstvenosti Uzvišenom Allahu, i to da će vjernici moći vidjeti Gospodara u džennetu, ali ne ulaze u kakvoću toga, kao što u to vjeruju bez postovjećivanja, bez iskrivljavanja i bez negiranja. Allah ima onakvo lice kakvo Njemu priliči. Nije dozvoljeno nešto od toga alegorično tumačiti. Na tome su bile prve generacije muslimana.