التواب
التوبةُ هي الرجوع عن الذَّنب، و(التَّوَّاب) اسمٌ من أسماء الله...
To je poznato i precizirano značenje na koje ukazuje ime.
Pitanje: “Obuhvata li ime (el-ism) ono što je imenom nazvano (el-musemma) ili ne obuhvata?”, jeste novonastalo pitanje od kojeg baš ništa ne zavisi, niti ono ima kakvu posljedicu u stvarnosti, niti u vezi s njime postoji izjava bilo kojeg mjerodavnog imama. Pretresanje tog pitanja jeste novotarija koju su uveli skolastici, koji su kazali da Allahova imena nisu Allah, a sve što nije Allah, stvoreno je, čime su utrli put novotarskoj izjavi da su Božija imena stvorena. Kad je riječ o ovom pitanju, postoje tri oblika. Prvo, el-ism nije el-musemma, odnosno ime ne ukazuje na ono što je njime nazvano, i to je stav džehmija, mu’tezilija i njima sličnih. Drugo, el-ism jeste el-musemma, odnosno ime ukazuje na ono što je njime nazvano, odnosno to dvoje je spojeno, i ovo mišljenje zastupaju eš’arije i maturidije. Treće, el-ism se koristi za el-musemma, tj. ime se koristi da ukaže na ono što je njime nazvano. Prva dva mišljenja sadrže istinu i neistinu. Ukoliko onaj ko izjavi da el-ism (ime) nije el-musemma (ono što je imenom nazvano) želi kazati da el-ism (ime) kao izraz nije biće, te da je ono stvoreno, pogriješio je i iznio neistinu, tim prije jer su Allahova imena dio Njegovog govora, a Njegov govor nije stvoren, te iz toga proizlazi da Allahova imena nisu stvorena. A ako pak time želi reći da Allahova imena nisu isto što i Njegovo Biće, on je kazao istinu, koju prihvata razum, a i s jezičke je strane tačna: ime Zejd nije isto što i osoba Zejd koji jede i pije u određenom trenutku. Kad se radi o drugom obliku, a to je da je el-ism (ime) upravo el-musemma (ono što je njime nazvano), on sadrži istinu i neistinu, također. Naime, onaj ko izjavi da je el-ism zapravo el-musemma, te pod izrazom el-ism podrazumijeva biće i želi kazati da su izrazi Allahovih imena stvoreni, to je neistina, kako smo konstatirali. A ukoliko pak želi kazati da se el-ism ne može odvojiti el-musemme, te ne tvrdi da su Allahova imena stvorena, on je istinu kazao. A kad je posrijedi treći oblik, a to je da se el-ism koristi za el-musemma, to je posve jasno i nije nimalo zamršeno, niti spada u pitanja koja su uvedena, pa štaviše, na njega ukazuju Kur’an i hadis.
El-musemma je riječ nastala od riječi el-ism (ime), a to je ono po čemu se raspoznaje neko biće. Osnova je riječ es-sumuvv, što znači: uzdizanje, podizanje. Kaže se: “sema, jesmu, sumuvven”, što znači: “podiglo se (izdiglo se)”.