الغفار
كلمة (غفّار) في اللغة صيغة مبالغة من الفعل (غَفَرَ يغْفِرُ)،...
Nadovezivanje stvari (ili pojava) na slične pojave.
Izraz "teselsul" je jedan od stručnih izraza koji se ne spominje u kur'ansko-hadiskim tekstovima. U njima se spominju izrazi "silsiletun" i "selasilun". Izraz "teselsul" je općeg karaktera i njega su izmislili pobornici kelama (skolastike). Kada se ovaj izraz spomene u općem smislu, njime se misli na beskonačni slijed događaja, iako jezičko značenje ne ukazuje na nepostojanje kraja, nego primjeri koji se u jeziku navode ukazuju na okončanje i završetak. Lančanost se dijeli u tri kategorije. Prva kategorija jest nemoguća lančanost, i to je lančanost vezana za uzročnike, vršioce radnje i uzroke, tj. da za svakog vršioca radnje ima drugi vršioc, i tako unedogled. Ovakvo tumačenje je neispravno po shvatanjima svih razumnih ljudi. U to se ubraja lančanost u tome da sam uzročnik ima uzročnika, kao da se time želi kazati: "Događaj mora imati uzrok događaja, a taj uzrok mora imati svoj uzrok događaja." Druga kategorija jeste moguća lančanost, a to je lančanost u predmetima nad kojima se radnja vrši i posljedicama koje iz toga proizlaze, kao npr. da jedan događaj zavisi od prethodnog događaja i da taj događaj zavisi od prethodnog itd. To je kauzalni slijedi događaja, i u vezi s njim postoji razilaženje na tri mišljenja: 1. ovakva lančanost moguća je u svakom slučaju, i to je govor učenjaka sunneta i hadisa, prvaka filozofije, ali muslimani, pripadnici drugih vjera i većina razmnih ljudi svih opcija kažu da je sve osim Allaha stvoreno i desilo se nakon što nije postojalo, dok filozofi imaju uvjerenje u beskonačnost svijeta; 2. takvo nešto nije moguće ni kad je u pitanju prošlost, a ni kada je u pitanju budućnost. Ovaj stav zastupaju Džehm b. Safvan i Ebu Huzejl el-Allaf; 3. to je moguće samo u budućnosti, a ovo je stav većine sljedbenika Džehma i Ebu Huzejla, tj. džehmija, mutezila, ešarija i svih onih koji ih slijede. I treća kategorija jeste obavezna lančanost, a to je ono na šta ukazuju razum i Objava, a riječ je o stalnim djelima Uzvišenog Gospodara koja su vječna; svaki put kad se okonča neki džennetski užitak, On će stvoriti drugi. Isti je status i kada je u pitanju lančanost u Allahovim djelima, vezana za prapočetak, jer je svaka radnja prethodila sljedećoj iako naš Gospodar nikada nije bio nepotpun i nikada nije postojalo vrijeme kada nije posjedovao moć govora, volje i provođenja.
"Teselsul" je slijed, naslijeđivanje, spojenost, produženost. Kaže se: teselseletil-ešja'u: stvari su dolazile jedna za drugom, smjenjivale su se. "Es-silsiletu": spojenost nečega sa nečim.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".