الجبار
الجَبْرُ في اللغة عكسُ الكسرِ، وهو التسويةُ، والإجبار القهر،...
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, bi kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir, a zatim rekao: "Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre vet-takva ve minel-'ameli ma terda. Allahume hevvin 'alejna seferena haza vatvi 'anna bu'dehu. Allahume entes-sahibu fis-seferi vel-halifetu fil-ehli. Allahume inni e'uzu bike min va'sa'is-seferi ve ke'abetil-menzari ve su'il-munkalebi fil-mali vel-ehli vel-veledi/Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih prizora i ružna povratka u imetku, obitelji i djeci." A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: "Ajibune, taibune, 'abidune li Rabbina hamidun/Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!" U drugoj verziji stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi prilikom povratka sa hadža ili 'umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvišicu ispeo, tri puta tekbir proučio, a onda rekao: la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir, ajibune, ta'ibune, 'abidune, sadžidune, li Rabbina hamidune, sadekallahu va'dehu, ve nasare 'abdehu, ve hezemel-ahzabe vahdehu/Nema drugog Boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga. Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemoćan. Vraćamo se, tevbu čineći, robujući, na sedždu padajući i zahvaljujući Njemu, Gospodaru našem! Allah je obistinio Svoje obećanje, potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je Sam porazio!" U drugoj predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, izgovorio ove riječi kada bi se vraćao iz borbe, pohoda, hadža ili 'umre.
شرح الحديث :
Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, pojašnjava u ovom hadisu da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi želio krenuti na putovanje i popeo se na jahalicu, govorio tri puta „Allahu ekber“, a zatim bi proučio ovu veličanstvenu dovu koja sadrži veoma važna i sadržajna značenja od kojih je: negiranje da Allah Uzviženi ima bilo kakvu potrebu ili mahanu, osjećaj i svijest o Allahovim blagodatima koje daje robovima, negiranje da bilo ko mimo Allaha ima apsolutnu snagu i moć, potvrđivanje povratka Allahu Uzvišenom, molba Allahu da podari dobro i da nas učini bogobojaznim, da nas usmjeri ka djelu koje On voli i koje će biti primljeno kod Njega, oslanjanje i pouzdanje u Allaha Uzvišenog i prepuštanje svakog slučaja i stanja Njemu, molba Allahu da nas sačuva, kao i naše porodice, da otkloni poteškoće putovanja i da nam pruži zaštitu od svakog zla i štete koji se mogu pojaviti tom prilikom, kao npr. da sačuva putnika od toga da se vrati kući i da vidi u svojoj porodici, imetku ili djeci nešto što će ga uznemiriti. Ibn Omer, radijallahu 'anhu, spominje i drugu verziju u kojoj se navodi da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prilikom povratka učio ovu dovu, dodavši još riječi: „Ajibune (Mi se vraćamo), taibun (kajaći se od grijeha), abidune (obožavajući Allaha) li Rabbina hamidun (bivaju zahvalni našem Gospodaru). “ Navodi se i da bi, kada se penje na neko mjesto, izgovarao tekbir Allahu ekber, tako da bi sebe smatrao sićušnim u poređenju sa veličinom Allaha Uzvišenog. Zatim bi govorio: „Nema Boga sem Allaha Koji nema sudruga“, potvrđujući tako da je samo On Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da On jedini stvara i održava i da On jedini ima lijepa imena i savršena svojstva, te da je On, Uzvišeni, pomagač Svojih dobrih robova i Svoje vojske.