الملك
كلمة (المَلِك) في اللغة صيغة مبالغة على وزن (فَعِل) وهي مشتقة من...
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, ispričao je: “Neki su ljudi sjedili ispred vrata Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, kuće, te su jedni počeli govoriti: ‘Allah je rekao to i to’, a drugi bi na to rekli: ‘Da, ali je rekao i ovako!’ Čuvši to, Poslanik izađe premnogo ljut, kao da mu je lice nar, te ih ukori: ‘Je li vam naređeno i je li vaša zadaća da kur’anske ajete suprotstavljate jedne drugima? Prijašnji su narodi nastradali upravo zbog toga što vi sad činite! Vi za tim nemate nikakve potrebe. Nego, izvršavajte vjerske naredbe, a sustežite se od vjerskih zabrana.’”
شرح الحديث :
“Neki su ljudi sjedili ispred vrata Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, kuće, te su jedni počeli govoriti: ‘Allah je rekao to i to’, a drugi bi na to rekli: ‘Da, ali je rekao i ovako!’ Čuvši to, Poslanik izađe premnogo ljut, kao da mu je lice nar, te ih ukori: ‘Je li vam naređeno i je li vaša zadaća da kur’anske ajete suprotstavljate jedne drugima? Prijašnji su narodi nastradali upravo zbog toga što vi sad činite! Vi u to niste upućeni. Nego, izvršavajte vjerske naredbe, a sustežite se od vjerskih zabrana.’” U nekim se verzijama ovog predanja kaže da su ashabi raspravljali o sudbini. Neki su svoj stav dokazivali određenim ajetima, a drugi su svoj stav dokazivali također kur’anskim ajetima. Poslanik je osudio taj njihov postupak. Podsjetio ih je na to da ih Gospodar nije zarad toga stvorio, kao što ih je podsjetio da su upravo zbog toga nastradali prijašnji narodi. Naposlijetku ih je uputio na to da izvršavaju ono što Allah od njih zahtijeva i da se sustežu od onog što im je On zabranio, a u tome je korist za njih i radi toga se stvoreni.