الدعاوى والبيِّنات
Od Džabira se prenosi: "Dvojica su se ljudi parničila pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., za devu. Svaki od njih dvojice je tvrdio da se otelila kod njega i donio je dokaz za to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., presudio je u korist onoga u čijem posjedu je deva bila."
عن جابر, أنَّ رَجُلَين اخْتَصَما إلى النبي -صلى الله عليه وسلم- فِي نَاقِة , فقال كلُّ واحِدٍ مِنهما نُتِجَتْ هذه النَّاقَة عِندي وأَقَام بَيِّنة فَقَضَى بِها رسول الله -صلى الله عليه وسلم- لِلذي هِي فِي يَدِه.
شرح الحديث :
Ovaj hadis upućuje na to da stvar o kojoj se spori, ako je u posjedu jednog parničara, onaj u čijem je posjedu naziva se "unutarnji", a drugi se naziva "vanjski". Ako ovaj potonji ima dokaz za istinitost svoje tvrdnje, on će je dobiti, a ako ne posjeduje dokaz, onda će mu se prvi zakleti na tačnost svoje tvrdnje i stvar će ostati kod njega, zbog toga što je trenutno posjedovanje jače. Međutim, ako obojica donesu dokaz da je to njihovo (kao što je to u ovom hadisu), onda će stvar biti za onoga u čijem je posjedu (unutarnjem), jer je u njegovoj ruci, a to se preferira.