Sulejman b. Sured rekao, radijallahu 'anhu, je kazao: "Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka su se međusobno grdili, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile se naduhle, pa je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ja znam riječ zbog koje bi, kad bi je ovaj izgovorio, otišlo od njega ono što osjeća. Kad bi rekao: 'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', otišlo bi od njega ono što osjeća.' 'Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.', rekoše mu.
شرح الحديث :
Sulejman b. Sured, radijallahu 'anhu, prenosi da su se neka dva čovjeka posvađala kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa se jedan naljutio, tako da je pocvenio. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Ja znam riječi, koje kada bi kazao, napustila bi ga srdžba. Kada bi kazao: 'Utičem se Allahu od šejtana prokletog.', to bi ga napustilo.", jer ljutnja koja ga je zadesila je od šejtana, pa kada čovjek zatraži utočište kod Allaha od zla šejtana, On će ukloniti ljutnju koja ga je pogodila, zbog berićeta tih riječi. Tada su tom čovjeku rekli da mu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, savjetuje da izgovori: "E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim." U nekim drugim verzijama spominje se da zbog velike ljutnje to nije izgovorio, nego je rekao: "Zar sam poludio?"