Ko su ši’ije dvanaestoimamci?

Ovaj kratki rad ima za cilj da edukuje muslimane i poduči ih vjerovanjima i idejama koje propagiraju zabludjele sekte, kako bi ih se sačuvali. Govor o ovome je posebno važan u današnjem vremenu kada je glas koji poziva zabludjelim idejama i vjerovanjima veoma raširen. Danas se, više nego ikada, knjige čiji autori pozivaju ka vjerovanju ši’ija dvanaestoimamija, šire na razne načine i zato postoji potreba da se ukaže na neispravnost njihovih ideja i ubjeđenja koja su tako dugo skrivali od javnosti ne štedeći pri tome trud.

التفاصيل

Ko u ši'ije dvanaestoimamci Ko su ši'ije dvanaestoimamci? Uvod Nastanak (početak) ši'ijskog pravca Njihovo vjerovanje u Allaha Njihove izjave o iskrivljenju Kur'ana Imamet je kod njih temelj vjere i ko u njega ne vjeruje nevjernik je Njihovo zlo prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim kćerima i porodici Oni proglašavaju nevjenicama, majke vjernika, Aišu i Hafsu Pretjerivanje po pitanju Alije radijallahu 'anhu Pretjerivanje po pitanju Fatime, radijallahu 'anha - Fatima, Husejn i Hasan su bezgriješni, kao i njihovo potomstvo, mimo Hasanovog.[54] - Da nije Alije, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi bio stvoren, i da nije Fatime, nijedan od njih ne bi bio stvoren.[55] - Fatima je božansko biće koje se pojavilo u liku žene.[56] - Fatima je pričala sa svojom majkom, dok je još bila u njenoj utrobi.[57] Davanje prednosti njihovim imamima nad vjerovjersnicima i pretjerivanje po tom pitanju Proglašavanje ashaba nevjernicima, osim trojice Mržnja prema Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, Allah njima zadovoljan bio Njihov Mehdi i stav o povratku (er-radž'ah) Pretjerivanje po pitanju obožavanja kaburova i mauzoleja Njihovo prijateljovanje sa nevjernicima, sklonost prevarama i obmanama Mržnja prema Mekki i Medini Mržnja prema Egiptu i Šamu Posebni autoriteti (nosioci turbana) imaju pravo na petinu Udaranje lica i puštanje krvi su neki od njihovih najvećih ibadeta Podsticanje na muta brak i uživanje sa bludnicama - Muškarac može da se putem muta braka oženi hiljadu puta, jer žena koja se dovede tim putem ne nasljeđuje i za nju ne važe propisi vezani za razvod, nego ona ima status iznajmljene žene.[106] - Dijete rođeno iz muta braka je bolje i vrijednije od djeteta koje se rodi putem uobičajenog stalnog braka.[107] - Dozvoljeno je uživanje sa bludnicima i ženama poznatim po prostituciji, i na takav čin se čak, putem njihovih predaja, podstiče.[108] - Žena koja se dovede putem muta braka, nema status jedne od četiri žene, pa za nju ne vrijede propisi razvoda i nasljeđivanja, nego je ona iznajmljena.[109] - Dozvoljeno je naslađivanje i uživanje sa lijepim ženama, čak i ako su udate ili bludnice.[110] - Najmanji i najslabiji vid muta braka jeste da čovjek to uradi samo jednom.[111] - Dozvoljeno je imati muta brak i uživati sa bludnicom, ali je pokuđeno samo ako je ona poznata po bludu.[112] Prikrivanje (tukja) i laž su temelji njihovog pravca Proglašavanje muslimana nevjernicima i mržnja prema njima Njihova mržnja prema Ehli Sunnetu je neopisiva Ši'ijska izmišljena kazivanja i događaji Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Djela koja pobijaju stavove rafidija: 1. Fetve Ibn Tejmijje 2. Ibn Tejmijje, Minhadžus-sunneh 3. Šehrestani, El-Milel ve En-Nihal 4. Bagdadi, El-Ferku bejne-l-firek 5. El-Eš'ari, Mekalatul- islamijjin Djela savremenih autora: 1. Djela šejha Ihsana Zahira 2. Šejh Nasir Kafari, Mes'eletu-t-takrib 3. Šejh Nasir Kafari, Usul mezheb eš-ši'ah el-isna ašerijjeh 4. Djela šejha Muhammeda Malullaha 5. Abdullah El-Džemili, Bezlu-l-medžhud fi mušabeheti-ﷺ‬-rafidati-liljehud 6. Abdullah El-Mevsili, Hatta la nenhadi' 7. Abdullah Selefi, Eš-ši'ah el isna ašerijje ve tekfiruhum li umumi-l-muslimin[144] 8. Abdullah b. Abdul-l-Aziz, Men katele El-Husejn 9. Abdullah En-Nasir, El-Burhan fi tebri'eti Ebi Hurejre mine-l-buhtan 10. Ibrahim Ruhajli, El-Intisar lissahbi ve-l-al 11.Osman El-Hamis, Kešfu-l-džani Muhammed  Et-Tidžani 12. Halid El-Askalani, Bel dalelte fi reddi ebatil Et-Tidžani 13. Ali es-Salus, Me'a el-isnej ašarijje fi-l-usul ve-l-furu' 14. Sulejman El-Džebhan, Tebdidu-z-zalam,  ve tenbihu-n-nijam ala hatari-t-tešejju' alel muslimin ve-l-islam  Ko u ši'ije dvanaestoimamci﴿من هم الشيعة الاثنى عشرية﴾ Ko su ši'ije dvanaestoimamci? UvodHvala Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, na Poslanikovu porodicu, na njegove ashabe, tabi’ine i sve one koji se povode za njegovom uputom.Ovaj kratki rad ima za cilj da edukuje muslimane i poduči ih vjerovanjima i idejama koje propagiraju zabludjele sekte, kako bi ih se sačuvali. Govor o ovome je posebno važan u današnjem vremenu kada je glas koji poziva zabludjelim idejama i vjerovanjima veoma raširen. Pisanje o ovome smo otpočeli pojašnjavanjem stavova duodecimalnih šija, iz razloga što je ova grupacija, pored svih ostalih njihovih frakcija, najviše raširena u Iranu, Iraku i zemljama Arapskog zaljeva.Također, ovo je i frakcija koja tvrdi da se njeni stavovi nimalo ne razlikuju od stavova sljedbenika sunneta (ehlu-s-sunneh), te da je prema njoj učinjenja nepravda i da je potvorena od strane mnogih.Pobornici ideja dvanaestoimamijskog ši'izma ulažu veoma veliki trud u odbrani svog pravca, štampaju mnoga pisana djela, i ulažu više napora od svih ostalih frakcija u pokušaju da pobiju stavove i ideje ehli sunnetskog pravca.Danas se, više nego ikada, knjige čiji autori pozivaju ka vjerovanju ši'ija dvanaestoimamija, šire na razne načine i zato postoji potreba da se ukaže na neispravnost njihovih ideja i ubjeđenja koja su tako dugo skrivali od javnosti ne štedeći pri tome trud.I kao što se kaže: Sudimo ti na osnovu riječi koje si sam izustio.Molimo Allaha da podari pobjedu ehli sunnetu i sljedbenicima njegovim i da porazi zlo, neistinu i njezine zastupnike.Sav trud je u ime Allaha i On upućuje na Pravi put. Abdullah b. Muhammed Es-Selefi Nastanak (početak) ši'ijskog pravcaDvanaestoimamci ši’ije vjeruju i potvrđuju da je nastanak ši'izma vezan za židovstvo i da potječe od židova po imenu Ibn Sebe', te da je Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, spalio prve zagovornike ovog pravca i odrekao ih se.[1]Oni tvrde, priznaju i ponose se razlogom zbog kojeg su nazvani rafidije.[2] Njihovo vjerovanje u AllahaOni kažu: „Mi se sa njima (ehli sunnetom) ne slažemo niti kada je u pitanju Allah, niti vjerovjesnk, a niti imam.”Na to ukazuju njihove riječi: „Gospodar njihov (sunija) je onaj čiji je vjerovjesnik bio Muhammed, a halifa/nasljednik iza njega Ebu Bekr. Mi ne vjeujemo u tog Gospodara, niti u tog vjerovjesnika kojeg je poslao, nego kažemo: 'Gospodar vjerovjesnika čiji je halifa Ebu Bekr nije naš Gospodar, niti je taj vjerovjesnik naš vjerovjesnik.'“[3]Njihov stav je i to da se Allah Uzvišeni na Sudnjem danu neće moći vidjeti, da se On ne može opisati mjestom, niti vremenom, te da se na Njega ne može pokazati. A onaj ko tvrdi da se On spušta na zemaljsko nebo ili da će se stanovnicima Dženneta pokazati jasno poput Mjeseca, po njima ima status nevjernika u Allaha.[4]Oni također kažu da će na Sudnjem danu Allah Uzvišeni staviti Svoju ruku oko struka roba, a to će učiniti i vjernik sa svojim Gospodarom, pa će ga tako podsjećati na grijehe koje je činio. Abdullah ibn Sinan je upitao: „A kako će to biti?“, Ebu Abdullah[5] je stavio svoju ruku na struk Abdullaha ibn Sinana i kazao: „Zagrliti oko struka, kao što čovjek radi kada želi svome bratu saopćiti određenu tajnu.“[6]Još tvrde da se Allah spušta na dan Arefeta, početkom zenita na Zemlju, i to na kamili razdvojenih papaka, koja svojim bedrima udara ljude na Arefatu, sa desne i sa lijeve strane.[7]Njihov stav je i to da je okretanje prema kaburu obavezno djelo, pa čak i kada taj kabur nije u pravcu kible, te da okretanje prema kaburu onoga ko ga posjećuje ima status okretanja prema kibli i da je to Allahova strana prema kojoj se, u toj situaciji, obavezno oketati.[8]Kažu da je ah jedno od Allahovih lijepih imena i da onaj ko ga izgovori, zatražio je pomoć od Allaha.[9]Zatim kažu da Allah Uzvišeni posjećuje Husejna sina Alije, radijallahu anhuma, rukuje se s njim i s njim na krevetu sjedi.[10] Njihove izjave o iskrivljenju Kur'anaOni tvrde da je Kur'an iskrivljen i manjkav, te da je ispravna i originalna verzija u rukama njihovog nestalog Mehdija.Neki od najuticajnijih autoriteta doudecimalnog ši'izma koji tvrde da je Kur'an iskrivljen su: Ali b. Ibrahim El-Kummi, Ni'metullah El-Džezairi, El-Fejd El-Kašani, Ahmed Tabresi, Muhammed Bakir El-Medžlisi, Muhammed b. En-Nu'man El-Mufid, Ebu-l-Hasan El-Amili Adnan El-Bahrani, Jusus El-Bahrani, En-Nuri Tabresi, Habibullah El-Hu'ij, Muhammed b. Ja'kub El-Kulejni, Muhammed El-Ajaši, i mnogi drugi.[11]Njihove tvrdnje po ovom pitanju, između ostalog su sljedeće:- Izrazi alu Muhammed/Muhammedova porodica i alu Alijj/Alijina porodica, izbrisani su iz Kur'ana.[12]- Kompletan Kur'an nije sakupio niko osim njihovim imama, i samo oni znaju sve o Kur'anu.[13]- Kur'an nije priznat kao dokaz osim uz potvrdu imama.[14] - ﷻ‬ Kur'anu postoji sura koja nosi naziv El-Vilajet, a počinje ovako: O vjernici, povjerujte u dva svjetla..., ali ju je, prema njihovim tvrdnjama, uklonio Osman, radijallahu 'anhu.[15]- Postoji mushaf koji se naziva Fatimin mushaf, a on je tri puta veći od ovog našeg Kur'ana.[16]- Kada su u pitanju Allahove riječi: O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu. (El-Maide, 67), oni kažu, da ustvari ajet glasi ovako: O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga o Aliji, ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu. Dakle, dodali su: o Aliji, smatrajući da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zaboravio ili izostavio iz straha od licemjera, kao što se naglašava u mnogim predanjima.[17]  - njima je naređeno da Kur'an koji postoji uče na namazu i da rade shodno njegovim propisima do pojave originalnog Kur'ana, kojeg je napisao vođa pravovjernih. Tada će se postupati po originalnoj verziji, a već postojeća će biti uzdignuta na nebesa.[18]- Oni kažu: ne poučavajte žene suru Jusuf i nemojte je njima učiti, jer ta sura u sebi nosi smutnju, nego ih naučite suru En-Nur: u njoj su savjeti i preporuke.[19] Imamet je kod njih temelj vjere i ko u njega ne vjeruje nevjernik je- Po njima, nije potpuno vjerovanje onoga ko ne vjeruje u imamet i ono se ne može upotpuniti osim da se u njega povjeruje.[20]- Imamet je nastavak vjerovjesništva i dokazi koji ukazuju na obaveznost vjerovjesništva i poslanstva isto tako ukazuju na obaveznost postavljanja imama nakon poslanika.[21]- Imamet po njima označava božanski izbor vođe, zasnovan na sveobuhvatnom i praiskonskom Allahovom znanju. Dakle, kao što Allah bira vjerovjesnika, tako isto naređuje vjerovjesniku da svojoj zajednici ukaže na imama kojeg moraju slijediti.[22]Dakle, imamet je, po šijama, jedan od temelja vjere, bez kojeg vjerovanje nije potpuno. Drugim riječima, oni kažu: „Imamet je nastavak vjerovjesništva.“- Onaj ko negira imamet Alije, radijallahu 'anhu i imama nakon njega, kao da je negirao vjerovjesništvo. Onaj ko tvrdi da je Alija imam, a zanegira samo jednog od imama nakon njega, ima status kao onaj ko je povjerovao u sve vjerovjesnike, ali je negirao vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.- Po njima, onaj ko zanegira i ne vjeruje u samo jednog imama, od njih dvanaest, kao da je negirao vjerovjesništvo svih poslanika.[23]- Po jednoglasnom stavu duodecimalnih šija, onaj ko zanegira samo jednog od imama i ne vjeruje da je Allah obavezao ljude pokornošću njemu i onome što on poziva, postaje zabludjeli nevjernik koji zaslužuje da vječno ostane u Vatri.[24]- Njihovo nazivanje mušrikom i nevjernikom svakog onoga ko vođu pravovjernih ne smatra imamom i ko ne tvrdi da se imami biraju iz njegove loze, te ko drugima daje prednost nad njima, ukazuje da će takvi biti vječno u Vatri.[25] Njihovo zlo prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim kćerima i porodiciOni kažu sljedeće: - Kada se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošlo je nekoliko dana, a Poslanik nije imao mlijeka da doji. Tada ga je Ebu Talib prislonio na svoje grudi, pa je Allah dao da mlijeko poteče. To je tako trajalo sve dok Ebu Talib nije pronašao Halimu i uručio joj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[26]- Alija, radijallahu 'anhu, je bio hrabriji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustvari, kako tvrde, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uopšte imao hrabrost.[27]- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zaspao, dok ne bi poljubio Fatimu u obraze ili među grudi.[28]- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao kćerki, osim Fatime, dok su Rukaja, Ummu Kulsum i Zejneb bile njegove pastorke.[29]- Hasan b. Alija je ponizio vjernike, jer je dao prisegu na vjernost Muaviji.[30] Oni proglašavaju nevjenicama, majke vjernika, Aišu i HafsuNjihove izreke i stavovi po ovom pitanju:- Moguće je da Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga bude nevjernica, poput supruge Nuha i Luta. Kada kažu supruga Poslanika, pri tome misle na Aišu radijallahu 'anha.[31]- Aiša  je, po njima, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postala nevjernica, kao i veliki broj drugih ashaba.[32]- Aiša je prevarom došla do četrdeset zlatnika, te ih je podjelila neprijateljima Alije, radijallahu 'anhu.[33]- Aiša je po njima počinila blud, a za ajet u kojem Uzvišeni veli: Oni nisu krivi za ono što o njima govore. (En-Nur, 26), kažu da se odnosi na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ispravno je, ustvari, da se ajet odnosi na Aišu, radijallahu 'anha.[34]- Hafsa je, također, po njihovom stavu, učinila nevjerstvo jer je kazala: A ko ti je to kazao? (Et-Tahrim, 3). O Aiši i Hafsi, Allah Uzvišeni kaže: Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa - vi ste (vaša data-originala) učinile ono zbog čega ste se trebale pokajati. (Et-Tahrim, 4). Tj. učinile ste djelo nevjerstva.Zatim tvrde da su se njih dvije dogovorile da otruju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ga je Allah o tome obavijestio, on je poželio da ih ubije, ali su se one zaklele da takvo nešto nisu učinile. Tada je Allah objavio: O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte. (Et-Tahrim, 7)[35] Pretjerivanje po pitanju Alije radijallahu 'anhuOni govore:- Allah Uzvišeni je u noći Miradža razgovarao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selem, putem Alijinog glasa.[36]- Allah Uzvišeni se u Taifu obratio Aliji, radijallahu 'anhu, a između Alije i Allaha bio je Džebrail.[37]- Alija, radijallahu 'anhu, dijeli Džennet i Vatru, uvodi u Džennet džennetlije, a u Vatru džehennemlije.[38]- Allah će u Džennet uvesti onoga ko se pokori Aliji, pa makar bio nepokoran Allahu, a u Vatru će uvesti onoga ko odbije pokornost Aliji, pa makar bio pokoran Allahu.[39]- Alija je tajna svih vjerovjesnika, a Allah Uzvišeni je kazao: „Aliju sam u tajnosti poslao s drugim vjerovjesnicima, a s tobom sam ga poslao javno.“[40]- Alija je ajet (znamenje) Muhammeda, a Muhammed poziva u privrđenost Aliji-Alijinom vilajetu.[41]- Allah Uzvišeni nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da ga nije pozvao, milom ili silom, u privrženost Aliji.[42]- Vjera nije potpuna osim uz privrženost Aliji.[43]- Oni tvrde da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao Džibril i kazao: „Tvoj Gospodar ti naređuje da voliš Aliju i da mu budeš privržen.“[44]- Alija radijallahu 'anhu će u Džennet ući prije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[45]- Oni navode predaju: „Grom je naredba vašeg sahibije.“ Upitali su: „Ko je naš sahibija?“ Rekoše: „Vođa pravovjernih Alija.“[46]- Alija, radijallahu 'anhu, oživljava mrtve i ublažava nevolje.[47]- Niko neće ući u Džennet osim uz Alijinu dozvolu.[48]- Nevjernik je onaj ko se suprotstavi Aliji, a otpadnik od vjere je svako onaj ko nekom drugom nad njim dadne prednost.[49]- Allah se ponosi Alijom, radijallahu 'anhu, pred Svojim melecima.[50]- Vjerovjesnici i poslanici su poslani s ciljem da potvrde Alijin vilajet.[51]- Alija je svojom rukom pokazao prema nebesima (vazduhu), te su stigli oblaci i poselamili se sa njime. On je potom kazao Ammaru: „Ukrcaj se sa mnom i kaži: ﷻ‬ ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Ammar se ukrcao, pa su nestali iz vida ljudi.[52]- Dvojicu ashaba je napao pas i ugrizao, osvetivši se za Aliju, radijallahu 'anhu. Također kažu da je jedan magarac posvjedočio kako je Alija evlija Allahov, i da je on nasljednik Poslanika, sallallahu  alejhi ve sellem, po Poslanikovoj oporuci.[53] Pretjerivanje po pitanju Fatime, radijallahu 'anhaOni govore: - Fatima, Husejn i Hasan su bezgriješni, kao i njihovo potomstvo, mimo Hasanovog.[54] - Da nije Alije, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi bio stvoren, i da nije Fatime, nijedan od njih ne bi bio stvoren.[55] - Fatima je božansko biće koje se pojavilo u liku žene.[56] - Fatima je pričala sa svojom majkom, dok je još bila u njenoj utrobi.[57] Davanje prednosti njihovim imamima nad vjerovjersnicima i pretjerivanje po tom pitanjuOni govore:- Dvanaest šitskih imama bolji su od poslanika i vjerovjesnika.[58]- Šijski imami znaju šta je bilo i šta će biti i njima ništa nije skriveno. Oni biraju kada će umrijeti.[59]- Imam posjeduje uzvišeno mjesto, veličanstven stepen, upravljačku moć kosmosom (el-hilafe et-tekvinijje) kojoj se pokoravaju sve čestice u svemiru.[60]- Dvanestorica imama imaju upravljačku moć svime što postoji osim Stvoritelja. Ta moć je slična Allahovoj moć nad stvorenjima.....[61]- Kažu: Dvanaest imama bivaju u takvim stanjima sa Allahom, da ih ne mogu ostvariti ni bliski meleci, ni poslani vjerovjesnici.[62]- Nema smetnje da dvanaest imama upravljaju svojom dozvolom i da odrede kada će biti noć Kadra i sl. [63]- Oporučni nasljednici vlasti (dvanaest imama) bivaju nošeni predjelima, a ne dotiče ih prljavština.[64]- Allah, Njegovi meleci, vjerovjesnici i ostali vjernici posjećuju kabur Alije, radijallahu 'anhu.[65]- Imam je kao poslanik, bezgriješan je i sačuvan od djetinstva do smrti, formalno i suštinski, od svakog zla i razvrata, bez obzira radilo se o namjernoj ili nenamjernoj grešci. To je iz razloga što su imami čuvari vjere i njihovo je stanje po tom pitanju, kao stanje poslanika.[66]- Meleci su stvoreni da budu sluge ehli bejtu.[67] Proglašavanje ashaba nevjernicima, osim trojice- Po njihovoj tvrdnji, ashabi su, osim njih trojice, nevjernici i otpadnici od vjere, na čelu sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Halidom b. Velidom, Muavijom, Mugirom b. Šu'betom.[68] Mržnja prema Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, Allah njima zadovoljan bio- Oni kažu: Naše šijsko uvjerenje, između ostalog je i to, da se odričemo četvorice kumira: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Muavije, te četiri žene: Aiše, Hafse, Hinde, i Ummu-l-Hakem. Također isti odnos imamo i prema onima koji njih slijede, jer su oni najgora Allahova stvorenja na Zemlji. Vjerovanje u Allaha, Njegovog Poslanika i imame nije potpuno ako se ne odrekne njihovih neprijatelja.[69]- Ebu Bekr i Omer su, po njima, nevjernici, i nevjernik je svako onaj ko ih voli.[70]- Ebu Bekr i Omer su prokleti i umrli su kao nevjernici u Allaha.[71]- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poveo sa sobom u pećinu Ebu Bekra samo iz straha da Ebu Bekr ne bi mušricima ukazao gdje je Poslanik.[72]- Ebu Bekr je klanjao iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kip je bio obješen na njegovom vratu, pa je njemu činio sedždu.[73]- Omer je imao bolest koju nije moglo izliječiti ništa osim sperme muškarca, a njegova nana je plod bluda.[74]- Oni veličaju dan Nejruza (praznik vatropoklonika), obilježavaju dan kada je Omer ubijen, a Omerovog ubicu nazivaju: Baba Šudžauddin (vjerski heroj), te podstiču na posjetu njegovog kabura zbog toga što je ubio Omera.[75]- Učenje dove o dva kumira (Ebu Bekra i Omera) je jedno od najvrijednijih djela i oni njih dvojicu nazivaju Džibtom i Tagutom.[76]- Njihov izmišljeni Mehdi će oživjeti Ebu Bekra i Omera, razapeti ih i zapaliti, a zatim će oživjeti Aišu, pa će nad njom izvršiti kaznu.[77]- Osman, radijallahu 'anhu je po njima bio bludnik, slabić poput žene i udarao je u def.[78] Njihov Mehdi i stav o povratku (er-radž'ah)- Oni tvrde da su Džebrail, Mikail, Kursijj, Leuhi mahfuz i kalem kojim je pisana sudbina potčinjeni njihovom Mehdiju, iz razloga što je on koljač (sefah).[79]- Tijelo njihovog Mehdija je tijelo izraelćana (Israili).[80]- Mehdi će doći sa novim odredbama, novom knjigom, biće strog prema Arapima, neće suditi osim sabljom, ni od koga neće tražiti da se pokaje, i ničijeg prijekora se neće bojati.[81]Kažu: Kada se pojavi Mehdi, između njega i Arapa i Kurejšija biće samo sablja.[82]- Kažu: „Između nas i Arapa ostalo je samo klanje...“, pa je Ebu Abdullah pokazao rukom prema grkljanu.[83]- Mehdi će uništiti Harem u Mekki i Medini, sudiće po pravilima i zakonu porodice Davudove, dozivaće Allaha Njegovim hebrejskim imenom i poubijaće dvije trećine stanovnika Zemlje.[84]- Džihad nije dozvoljen sve dok ne iziđe njihov Mehdija iz svog sirdaba (podzemnog skrovišta).[85] Pretjerivanje po pitanju obožavanja kaburova i mauzolejaOni govore:- Posjeta Husejnovog kabura je vrijednija od obavljana hadždža i ne samo to, nego oni koji posjeću njegov kabur su čisti, dok među onima koji su na hadždžu ima i onih koji su plod bluda.[86]- Posjeta Husejnovog kabura vrijedna je poput dva miliona hadževa, dva miliona umri i dva miliona bitaka, a nagrada svakog hadža, umre i bitke je poput hadža, umre i bitke onog ko to obavi zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i pravednim imamima.[87]- Kerbela je najsvetije i najčistije mjesto u Islamu, i ona je veličanstvenija od Mekke, Medine i Kudsa.[88]- Jedenje zemlje sa Husejnovog kabura je lijek za svaku bolest.[89]- Lažno pripisuju riječi Džaferu Sadiku: „Tako mi Allaha, kada bih vam pričao o vrijednosti posjete Husejna i njegovog kabura, ostavili biste hadždž. Zar ne znaš da je Allah Kerbelu učinio sigurnim i blagoslovljenim hramom, prije nego što je to učinio sa Mekkom!?“[90]- Namaz u mauzolejima (svetištima) je bolji nego namaz u džamijama. Čak je rečeno da je namaz u Alijinoj džamiji vrijedniji dva puta od namaza u mekkanskom haremu.[91]- Po njihovoj tvrdnji u islamu nisu najbolji praznici ramazanski i kurbanski bajram, nego je najbolji praznik poznat kao Gadir.[92] [93] Njihovo prijateljovanje sa nevjernicima, sklonost prevarama i obmanama- Ono što se prigovara stanovnicima Kufe jeste da su zboli Hasana i ubili Husejna, nakon što su ga pozvali sebi....[94]- Tvrde da je Husejn kazao: „Allahu moj, presudi između nas i naroda koji nas je pozvao da nam pomogne a potom nas ubio.“[95]- Tvrde da je Husejn kazao: „Ovi (šije iz Kufe) su me uplašili i oni će me ubiti.[96]- Alija b. Husejn je vidio Kufljane kako plaču i nariču, pa im je kazao: „Plačete i naričete zbog nas! Pa ko je taj ko nas je ubio?“[97]- Oni kažu: „Husejnu je dalo prisegu dvadeset hiljada Iračana, pa su ga nakon toga prevarili, borili se protiv njega i ubili ga.“[98]- Tvrde da je obaveza pomagati neprijatelje protiv islamskih zemalja i da se ne treba boriti protiv okupatora.[99]- Kažu da je musliman koji se bori protiv nevjernika samo ubica, a da šehidi mogu biti samo ako su pripadnici duodecimalnog ši'izma, pa makar umrli i u svojim posteljama.[100] Mržnja prema Mekki i Medini- Oni tvrde: „Stanovnici Mekke čine nevjerstvo javno, dok su stanovnici Medine od njih gori sedamdeset puta.“[101] Mržnja prema Egiptu i ŠamuKažu: Egipćani su prokleti jezikom Davuda, pa su postali majmuni i svinje.- Sinovi Israailovi nisu došli u Egipat osim zato što se Allah na njih rasrdio, a kada je Allah postao zadovoljan njima, izveo ih je iz njega.- Tvrde da Ebu Džafer, po njima bezgriješni imam, veli: „Mrzim da jedem ono što je kuhano u posudi od egipatske gline i ne želim da perem glavu iz posude od egipatske zemlje, iz bojazni da mi njegova zemlja ne donese poniženje i da izgubim ljubomoru. Napustite Egipat i nemojte ostajati u njemu, jer smatram da zbog boravka u Egiptu gubi se ljubomora.[102]- Divna li je zemlja Šam, a ružni li su njegovi stanovnicu. Bizantijci su nevjernici i nisu se neprijateljski odnosili prema nama, a Šamljani su nevjernici, koji su protiv nas ispoljavali neprijateljstvo. Nemojte govoriti da je neko stanovnik Šama, nego recite stanovnik šu'ma (zloslutnje-nesreće).[103] Posebni autoriteti (nosioci turbana) imaju pravo na petinu - Po njima, petina imetka koji se izdvaja ehli bejtu, pripada posebnim njihovim autoritetima koji nose posebne turbane, uz pojašnjenje da oni mijenjaju njihovog nestalog imama.[104] Udaranje lica i puštanje krvi su neki od njihovih najvećih ibadeta- Po njihovim tvrdnjama, udaranje i puštanje krvi, te oblačenje crne odjeće i naricanje na dan Ašure, su neki od njihovih najvećih ibadeta i načina približavanja Husejnu, radijallahu 'anhu, i čak šta više, takvi postupci su veoma pohvalni.[105] Podsticanje na muta brak i uživanje sa bludnicamaVezano za ovu tematiku, kažu sljedeće: - Muškarac može da se putem muta braka oženi hiljadu puta, jer žena koja se dovede tim putem ne nasljeđuje i za nju ne važe propisi vezani za razvod, nego ona ima status iznajmljene žene.[106] - Dijete rođeno iz muta braka je bolje i vrijednije od djeteta koje se rodi putem uobičajenog stalnog braka.[107] - Dozvoljeno je uživanje sa bludnicima i ženama poznatim po prostituciji, i na takav čin se čak, putem njihovih predaja, podstiče.[108] - Žena koja se dovede putem muta braka, nema status jedne od četiri žene, pa za nju ne vrijede propisi razvoda i nasljeđivanja, nego je ona iznajmljena.[109] - Dozvoljeno je naslađivanje i uživanje sa lijepim ženama, čak i ako su udate ili bludnice.[110] - Najmanji i najslabiji vid muta braka jeste da čovjek to uradi samo jednom.[111] - Dozvoljeno je imati muta brak i uživati sa bludnicom, ali je pokuđeno samo ako je ona poznata po bludu.[112] Prikrivanje (tukja) i laž su temelji njihovog pravca- Tukja je da čovjek ispolji suprotno onome što misli, a postupanje po njoj je legitimno. Neki njihovi učenjaci tukju definišu ovako: „Tukja je da kažeš ili uradiš suprotno svome uvjerenju, kako bi se sačuvao štete, ili kako bi sačuvao svoje dostojanstvo.“[113]  - Devet desetina vjere je sadržano u tukji i nema vjere onaj ko nema tukje.[114]- Oni tvrde: „Vi ste vjere koja vas uzdiže ako je skrijete, a bićete poniženi ako je javno ispoljite.“[115] Proglašavanje muslimana nevjernicima i mržnja prema njimaOni govore:- ﷻ‬ vjeri islamu nije niko drugi osim nas i njih (dvanaest imama i njihovih sljedbenika imamijja)[116]- Mehdi će se vratiti kako bi se, u ime ši'ija, osvetio njihovim neprijateljima koji pripadaju islamu, dok će jevrejima i kršćanima pružiti ruku pomirenja.[117]- Onaj ko odbije što propagiramo, kao da odbija ono što Allah poziva i takav je na granici širka.[118]- Svi su ljudi kopilad osim ši'ija.[119]- Kad god se rodi neko dijete, Iblis je u njegovom prisustvu. Pa ako dijete bude ši'ija, od šejtana je zaštićen, a ako nije ši'ija, šejtam stavi prst u njegov analni otvor i ono postaje bestidan, dok djevojčici stavi prst u spolni organ i ona biva bludnica.[120]- Nevjernik je svako onaj ko nije duodecimalni ši'ija ili ne vjeruje u jednog od dvanaest imama, ili porekne jednog od njih, a kao takav završiće u Vatri.[121]- Vrhunac poruka koje se uzimaju iz predanja jeste da je na Sudnjem danu nevjernik i mušrik svako onaj ko nije bio duodecimalni ši'ija.[122] Njihova mržnja prema Ehli Sunnetu je neopisivaOni govore:- Krv svakon nasiba (muslimana koji nije ši'ija) je dozvoljena i nije sveta. Ako možeš da na takvog oboriš zid ili da ga ugušiš u vodi, a da te niko ne vidi, učini to. Što se tiče imetka takve osobe, uništi ga ako si u mogućnosti.[123]- Krvarina sunije je vrijedna kao i krvarina jarca, čak je jarac bolji od njega. Ta krvarina je bezvrednija od krvarine lovačkog psa, kao i od krvarine jevreja.[124]- Kažu: „Uzmi imetak muslimana gdje god ga nađeš, i daj nama petinu.“[125]- Dobra djela sunija će se na Sudnjem danu prebaciti ši'ijama, a loša djela ši'ija sunijama, pa će biti bačeni u Vatru.[126]- Po njihovim tvrdnjama, sunije su nečisti, njihovi životi i imeci nisu sveti i vječno će biti stanovnici Vatre iz koje nikad neće izaći.[127]- Ukoliko bi ši'ija drugog ši'iju zovnuo sunijom, bio bi sankcionisan, a vjerski je potvrđeno da se kazni sankcijom koja će ga od toga odvratiti.[128] Ši'ijska izmišljena kazivanja i događajiOni govore:- Skupina meleka se posvađala i razišla po određenom pitanju, te su tražili da im presudi neko od ljudi. Allah im je dozvolio da samostalno izaberu sudiju, pa su izabrali Aliju, radijallahu 'anhu.[129]- Magarac po imenu Ufejr je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku, zaista mi je otac pričao a njemu njegov otac da je njegovog djeda otac rekao da je bio sa Nuhom, a.s., na lađi, pa ga je Nuh, a.s., pomilovao po sapima i kazao: 'Iz kičme ovog magarca izaći će magarac kojeg će jahati najodabraniji i posljednji Vjerovjesnik.', pa hvala Allahu koji me učinio tim magarcem.“[130]- Husejn, radijallahu 'anhu, je dojio iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem palca, i to bi mu bilo dovoljno dva ili tri dana.[131]- Imam Bakir je načinio slona od zemlje, popeo se na njega i odletio do Mekke.[132]- Mokraća i izmet imama nisu prljavi niti smrde, nego mirišu poput miska. Onaj ko popije njihovu mokraću i krv ili pojede izmet, biće sačuvan Vatre i Džennet mu je zagarantovan.[133]- Vjetar i izmet imama su poput mirisa miska.[134]- Obuvanje crnih papuča donosi troje: slabost vida, opuštenost polnog organa i brigu.[135]- Obuvanje žutih papuča donosi troje: jača vid, krutost polnog organa, i uklanja brige.[136]- Jedenje mrkve grije bubrege, čini polni organ uspravnim i pomaže pri spolnom odnosu.[137]- Kažu: „Šejtan dolazi ženi i legne na nju, kao što čini muškarac, te opći sa njom. A to se zna na osnovu ljubavi ili mržnje prema nama. Ko nas voli, plod je roba, a ko nas mrzi, plod je šejtana.“[138]- Postoje dva stidna mjesta, polni organ i analni otvor. Analni otvor je prekriven stražnjicom. Ako se prekriju muški polni organ i testisi, prekriveno je i stidno mjesto.[139]- Što se tiče ostalih vrsta uživanja, kao što je strastveno dodirivanje, grljenje i naslađivanje stegnima (tefhiz), nema ništa loše u tome makar se radilo o dojenčetu.[140]- Po njima je dozvoljeno imati odnos sa ženom koja je u hajzu, prije nego se okupa.[141]- Dozvoljen je analno općiti sa ženom.[142]- Žena u hajzu može klanjati dženazu, ali neće stajati u saffu.[143] Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Djela koja pobijaju stavove rafidija: 1. Fetve Ibn Tejmijje 2. Ibn Tejmijje, Minhadžus-sunneh 3. Šehrestani, El-Milel ve En-Nihal 4. Bagdadi, El-Ferku bejne-l-firek 5. El-Eš'ari, Mekalatul- islamijjin Djela savremenih autora: 1. Djela šejha Ihsana Zahira 2. Šejh Nasir Kafari, Mes'eletu-t-takrib 3. Šejh Nasir Kafari, Usul mezheb eš-ši'ah el-isna ašerijjeh 4. Djela šejha Muhammeda Malullaha 5. Abdullah El-Džemili, Bezlu-l-medžhud fi mušabeheti-ﷺ‬-rafidati-liljehud 6. Abdullah El-Mevsili, Hatta la nenhadi' 7. Abdullah Selefi, Eš-ši'ah el isna ašerijje ve tekfiruhum li umumi-l-muslimin[144] 8. Abdullah b. Abdul-l-Aziz, Men katele El-Husejn 9. Abdullah En-Nasir, El-Burhan fi tebri'eti Ebi Hurejre mine-l-buhtan 10. Ibrahim Ruhajli, El-Intisar lissahbi ve-l-al 11.Osman El-Hamis, Kešfu-l-džani Muhammed  Et-Tidžani 12. Halid El-Askalani, Bel dalelte fi reddi ebatil Et-Tidžani 13. Ali es-Salus, Me'a el-isnej ašarijje fi-l-usul ve-l-furu' 14. Sulejman El-Džebhan, Tebdidu-z-zalam,  ve tenbihu-n-nijam ala hatari-t-tešejju' alel muslimin ve-l-islam[1] Pogledati: En-Nubahti, Fireku-š-ši'ah, str.22; Et-Tusi, Ihtijaru ma'rifeti-ﷺ‬-ridžal, 107.[2] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 65/97.[3] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 2/278.[4] Pogledati: Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 58.[5] Prenosilac ove predaje. (op. rev.)[6] Pogledati: Dijau-d-din El-Mahmudi (valorizator), El-Usul-s-sittetu ašere, str. 203.[7] Pogledati: Dijau-d-din El-Mahmudi, El-Usul-s-sittetu ašere, str. 204.[8] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 101/369.[9] Pogledati: Nuri Tabresi, Mustedreku-l-Vesail, 2/148.[10] Pogledati: Mirza Muhammed Tekijj, Sahifetu-l-ebrar, 2/140.[11] Pogledati: Muhammed Sejf, Eš-Ši'atu el-isnej ašerijjeh ve tahrifu-l-Kur'an; Mamadu Karambiri, Mevkifu-ﷺ‬-rafidah mine-l-Kur'ani-l-kerim.[12] Pogledati: Habibullah El-Hu'ij, Minhadžu-l-bera'ah šerhu Nehdži-l-belaga, 2/216.[13] Pogledati: El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/228.[14] Pogledati: El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/169.[15] Pogledati: Nuri Tabresi, Faslu-l-hitab fi tahrifi kitabi Rabbi-l-erbab, str. 18.[16] Pogledati: El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/239.[17] Pogledati: Nuri Tabresi, Faslu-l-hitab fi tahrifi kitabi Rabbi-l-erbab, str. 182.[18] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 2/363.[19] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 5/516.[20] Pogledati: Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 78.[21] Pogledati: Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 88.[22] Pogledati: Muhammed Husejn Kašifu-l-gita, Aslu-š-ši'ati ve usuluha, str. 102.[23] Pogledati: El-Fejd El-Kašani, Minhadžu-n-nedžat, str. 48.[24] Pogledati: Abdullah Šibr, Hakku-l-jekin fi ma'rifeti usuli-d-din, 2/189.[25] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 23/390.[26] Pogledati: El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/448.[27] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 1/17.[28] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 42/43.[29] Pogledati: Dairetu-l-me’arifi-l-islamijje-š-ši’ijjeh, 1/27.[30] Pogledati: El-Kešši, Ridžalu-l-Kešši, str. 103.[31] Pogledati: Džafer Murteda, Hadisu-l-ifk, str. 17.[32] Pogledati: Jusuf Bahrani, Eš-Šihabu-s-sakib fi bejani m'ana-n-nasib, str. 236.[33] Pogledati: Redžeb Bursi, Mešariku envari-l-jekin, str. 86.[34] Pogledati: Zejnuddin Nebati Bejadi, Es-siratu-l-mustekim, 3/165.[35] Pogledati: Zejnuddin Nebati Bejadi, Es-siratu-l-mustekim, 3/168.[36] Pogledati: Hasan b. Jusuf b. El-Mutahhir El-Hilli, Kešfu-l-jekin fi fadaili emiri-l-mu'minin, str. 229.[37] Pogledati: Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, 8/230.[38] Pogledati: Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, 8/235.[39] Pogledati: Hasan b. Jusuf b. El-Mutahhir El-Hilli, Kešfu-l-jekin fi fadaili emiri-l-mu'minin, str. 8.[40] Pogledati: Muhammed El-Mes'udi, El-Esraru-l-alevijje, str. 181.[41] Pogledati: Muhammed Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, str. 91.[42] Pogledati: Muhammed El-Mes'ud, El-Esraru-l-alevijje, str. 190.[43] Pogledati: Tabresi, El-Ihtidžadž, 1/57.[44] Pogledati: Muhammed Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, str. 92.[45] Pogledati: Ibn Babevejh El-Kummi, Ilelu-š-šera'i, str. 205.[46] Pogledati: El-Mufid, El-Ihtisas, str. 327.[47] Pogledati: Husejn Abdu-l-Vehhab, Ujun-l-mu'džizat, str. 150.; Risale: Hallalu-l-mešakil; Kissatu Abdillah El-Hattab el-hurafijje.[48] Pogledati: Ali b. Megazili, Menakibu emiri-l-mu’minin, str. 93. [49] Pogledati: Bišaret-l-Mustafa li ši'ati-l-murteda, 2/79.[50] Pogledati: Bišaret-l-Mustafa li ši'ati-l-murteda, 1/66.[51] Pogledati: Hašim Bahrani, El-Me'alimu-z-zulfa, str. 303.[52] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar.[53] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 41/247., 17/306.[54] Pogledati: Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 89, 98.[55] Pogledati: Muhammed Mes'udi, El-Esraru-l-fatimijje, str. 98.[56] Pogledati: Muhammed Mes'udi, El-Esraru-l-fatimijje, str. 355.[57] Pogledati: Muhammed Kazvini, Fatimetu Ez-Zehra, mine-l-mehdi ila-l-lahdi, str. 38.[58] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 3/308.[59] Pogledati: El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/258, 260.[60] Pogledati: Homeini, Tahriru-l-vesile, str. 52.[61] Pogledati: Ebu-l-Kasim El-Hu'ijj, Misbahu-l-fekahe, 5/33.[62] Pogledati: Homeini, Tahriru-l-vesile, str. 94.[63] Pogledati: Muhammed Tekij El-Behdžet, El-Burhanu-l-Kati'u, str. 14.[64] Pogledati: Hašim El-Bahrani, Medinetu-l-me'adžiz, 8/22.[65] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-kafi, 4/580.[66] Pogledati: Ibrahim Zendžani, Akaidu-l-imamijjeh, 3/179.[67] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 26/335.[68] Pogledati: El-Kulejni, Er-Ravdatu mine-l-Kafi, 8/245.[69] Pogledati: El-Medžlisi, Hakku-l-Jekin, str. 519.[70] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 69/137, 138.[71] Pogledati: Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, 8/245.[72] Pogledati: Hašim Bahrani, Tefsiru-l-Burhan, 2/127.[73] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 1/53.[74] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 1/63; Zejnuddin Nebati Bejadi, Es-siratu-l-mustekim, 3/28.[75] Pogledati: Jasin Savvaf, Akdu-d-durer fi bakri batni Omer, str. 120.[76] Pogledati: El-Mer'aši, Ihkaku-l-hakk, 1/337.[77] Pogledati: Ahmed El-Ahsai, Er-radža’ah, str. 116, 161.[78] Pogledati: Zejnuddin Nebati Bejadi, Es-siratu-l-mustekim, 3/30.[79] Pogledati: Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 102.[80] Pogledati: Muhammed Kazvini, El-Imam El-Mehdi mine-l-viladeti ila-z-zuhur, str. 53.[81] Pogledati: Muhammed en-Nu'man, El-Gajbeh, str. 154.[82] Pogledati: Muhammed en-Nu'man, El-Gajbeh, str. 154.[83] Pogledati: Muhammed en-Nu'man, El-Gajbeh, str. 155.[84] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 52/338., Usulu-l-Kafi, 1/397., En-Nu'mani, El-Gajbeh, 326., Ahmed Ahsai, Er-radž'ah, 51.[85] Pogledati: El-Hurr El-Amili, Vesailu-š-ši'ah, 11/37.[86] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 98/85.[87] Pogledati: El-Istahbanati, Nuru-l-ajn fi-l-mešji ila zijareti kabri-l-Husejn, 265.[88] Pogledati: Abbas El-Kašani, Mesabihu-l-džinan, 360.[89] Pogledati: El-Mufid, El-Mezar, 125.[90] Pogledati: Ibn Kuluvejh El-Kummi, Kamilu-z-zijarat, str. 449.[91] Pogledati: Ali Sistani, Menhedžu-s-salihin, 1/187.[92] Pogledati: Muhammed Širazi, Risale: I'du-l-gadir, str. 11.[93] Gadir je voda i mjesto koje se nalazi između Mekke i Medine. Predaju o ovom događaju bilježi imam Muslim, od Zejd b. Erkama, koji kaže: „Jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao da nam održi govor pored vode na mjestu koje je poznato kao Hum, (Gadir Hum), a koji se nalazi izmedju Mekke i Medine. Poslanik je hvalio i veličao Uzvišenog Allaha i onda rekao: 'O ljudi! Izgleda da se približio čas kada ću biti pozvan od Allaha i ja ću odgovoriti tom pozivu. Ostavljam vam dvije dragocjene stvari. Prva od njih je Knjiga Allahova u kojoj je svjetlost i uputa, pa je slijedite. Zatim je kazao: 'I moju porodicu. Allahom vas opominjem za moju porodicu, Allahom vas opominjem za moju porodicu, Allahom vas opominjem za moju porodicu.' (br. 2408.) Također predaju o ovome (Gadir Hum) bilježi i imam Ahmed u svome Musnedu (br. 18479), gdje se između ostalog navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo Alijinu ruku i kazao: „Zar ne znate da sam ja vjernicima preči, nego oni sami sebi.“ Odgovorili su: „Naravno da znamo.“ Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Kome sam ja mevla i Alija mu je mevla. Allahu, budi prijatelj onome ko njega voli, a neprijatelj onome ko se prema njemu neprijateljski odnosi.'“ Riječ mevla koja se spominje u hadisu može u arapskom jeziku u određenom kontekstu da označava vođu, pa zato pripadnici šijskog pravca, uzimaju ovu predaju kao dokaz da je Alija nasljednik  (halifa) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Ibn-l-Esir u svome djelu En-Nihajeh fi garibi-l-hadisi ve-l-eser (5/228), navodi nekoliko značenja riječi mevla, pa kaže: „Gospodar (er-rabb), vlasnik (el-malik), vođa (es-sejjid), onaj ko daje blagodati (el-mun'im), onaj ko oslobađa (el-mu'tik), pomagač (en-nasir), onaj ko voli (el-muhibb), sljedbenik (et-tabi'u), komšija (el-džar), amidžić (ibn-l-amm), saveznik (el-halif), pukovnik (el-akid), zet (es-sihr), rob (el-abd), oslobođeni (el-mu'tek), onaj prema kome se čini blagodat (el-mun'am alejhi). Tumačeći ovaj hadis, imam Ibn Abdul-Berr u svome Temhidu (22/133), veli: „Riječ mevla u jeziku ima nekoliko značenja, a najispravnije je da se odnosi na prijatelja pomagača, i ovaj hadis se ni u kojem slučaju ne može odnositi na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio Aliju kao svog nasljednika (halifu).“ (op. prev.)[94] Pogledati: Tarihu-l-Kufa, str. 113.[95] Pogledati: Munteha-l-amal, 1/535.[96] Pogledati: Abdurrezzak El-Mukrim, Maktelu-l-Husejn, str. 175. [97] Pogledati: Abbas El-Kummi, Nefsu-l-mehmum, str. 357.[98] Pogledati: Muhsin El-Emin, E'ajanu-š-ši'ah, 1/32.[99] Na ovo ukazuje fetva njihovog velikog autoriteta Sistanija koju je izdao 4. 3. 2003., u kojoj stoji da se ne treba boriti protiv američkih snaga koje su napale Irak. Zatim, tvrdnja njihovog šejha Muhammeda Mehrija da su fetve koje izdaju irački šijski autoriteti, o obavenosti odbrane od stranih okupatora, ne prihvatljive i nelegitimne, te da su one izdate samo iz straha za živote, kao vid prisile. Ovo potvrđuje i njihov autoritet Sadik Širazi, koji se nalazi u Komu, a koji je dozvolio saradnju sa Amerikom, protiv iračkog režima. (Pogledati: Kuvajtski list Vatan, izdat u petak, 27. 9. 2002.[100] Pogledati: Tusi, Tehzibu-l-ahkam, 6/98.[101] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/410.[102] Pogledati: El-Kummi, Tefsiru-l-Kummi, 2/241., Hašim El-Burhani, Tefsiru-l-Burhan, 1/456., Kulejni, Furu'u-l-Kafi, 6/501., El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 60/211.[103] Pogledati: Hašim El-Burhani, Tefsiru-l-Burhan, 1/456., El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/410., El-Kummi, Tefsiru-l-Kummi, 2/241.[104] Pogledati: El-Hurr El-Amili, Vesailu-š-ši'ah, 6/383.[105] Po ovom pitanju pogledati fetve njihovih autoriteta: Muhammed Kašif-l-Gita, Revhani, Tebrizi, i dr.[106] Pogledati: Ebu Dža'fer Tusi, El-Istibsar, 3/155.[107] Pogledati: Mula Fethullah El-Kašani, Menhedžu-s-sadikin, str. 356.[108] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-Envar, 100/319, 320.[109] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-kafi, 5/415.[110] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-kafi, 5/462.[111] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-kafi, 5/460.[112] Pogledati: Homeini, Tahriru-l-vesile, str. 2/256.[113] Pogledati: Muhammed Dževvad, Eš-Ši'atu fi-l-mizan, str. 48.[114] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/217.[115] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/222.[116] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/223, 224.[117] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 52/376.[118] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/67.[119] Pogledati: El-Kulejni, Er-Ravdatu mine-l-Kafi, 8/285[120] Pogledati: Muhammed El-Ajjaši, Tefsiru-l-Ajjaši, 2/218.[121] Pogledati: El-Burudžirdi, Džami'u ehadisi-š-ši'ah, 1/429.[122] Pogledati: El-Mamekani, Tenkihu-l-mekal, 1/208.[123] Pogledati: El-Hurr El-Amili, Vesailu-š-ši'ah, 18/463.[124] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 3/308.[125] Pogledati: El-Hurr El-Amili, Vesailu-š-ši'ah, 6/340.[126] Pogledati: El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 5/247,248.[127] Pogledati: Ni'metullah El-Džezairi, El-Envaru-n-Nu'manijjeh, 2/306., Abdullah Šibr, Hakku-l-jekin fi ma'rifeti usuli-d-din, 2/188.[128] Pogledati: Hajatu-l-muhakkik El-Kirki ve asaruhu, 6/237.[129] Pogledati: Husejn Tuvejserkani, Musned Fatime, str. 296.[130] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/237.[131] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/465.[132] Pogledati: Hašim El-Bahrani, Medinetu-l-me'adžiz, 5/10.[133] Pogledati: Ajatollah Mula Zejnulabidin El-Kelbajekani, Envarul-vilaje, str. 440.[134] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/319.[135] Pogledati: El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 6/465.[136] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 6/465.[137] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 6/372.[138] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 5/502.[139] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 6/501.[140] Pogledati: Homeini, Tahriru-l-vesile, 2/221.[141] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 5/395.[142] Pogledati: El-Kulejni, El-Furu'u mine-l-Kafi, 5/540.[143] Pogledati: Ibn Babavejh, Men la jahduruhu el-fekih, 1/179.[144] Prevedana na Bosanski jezik, pod imenom: ŠI'ITSKI TEKFIR, ši'itsko proglašavanje muslimana nevjernicima. (op.prev.)