العزيز
كلمة (عزيز) في اللغة صيغة مبالغة على وزن (فعيل) وهو من العزّة،...
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio na osnovu zakletve i svjedoka.
Ovaj hadis je osnova na koju se pozivaju pravnici, a ukazuje na to da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio na osnovu zakletve onoga koji nešto tvrdi i jednog svjedoka, u njegovu korist, smatrajući istinom to što tvrdi. To se primjenjuje u slučaju da ne može dovesti drugog svjedoka, i ovo je u pogledu materijalnih prava i onoga što je s tim u vezi, tako da je obaveza da se prvo dovede svjedok koji će posvjedočiti, a zatim se onaj koji nešto tvrdi zakune za svoju tvrdnju. Naime, ako dođe samo sa jednim svjedokom, nije upotpunjeno svjedočenje, međutim, ono je izvjesnije, a zakletvom se jača ona strana u sporu koja je izvjesnija. U ovom smislu je i stav izrazite većine uleme iz reda ashaba i tabiina, te trojice imama mezheba: Malika, Šafija i Ahmeda.