الحفيظ
الحفظُ في اللغة هو مراعاةُ الشيء، والاعتناءُ به، و(الحفيظ) اسمٌ...
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio na osnovu zakletve i svjedoka.
Ovaj hadis je osnova na koju se pozivaju pravnici, a ukazuje na to da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio na osnovu zakletve onoga koji nešto tvrdi i jednog svjedoka, u njegovu korist, smatrajući istinom to što tvrdi. To se primjenjuje u slučaju da ne može dovesti drugog svjedoka, i ovo je u pogledu materijalnih prava i onoga što je s tim u vezi, tako da je obaveza da se prvo dovede svjedok koji će posvjedočiti, a zatim se onaj koji nešto tvrdi zakune za svoju tvrdnju. Naime, ako dođe samo sa jednim svjedokom, nije upotpunjeno svjedočenje, međutim, ono je izvjesnije, a zakletvom se jača ona strana u sporu koja je izvjesnija. U ovom smislu je i stav izrazite većine uleme iz reda ashaba i tabiina, te trojice imama mezheba: Malika, Šafija i Ahmeda.