I kad ti, Božiji Poslaniče, reče Zejdu b. Harisi, radijallahu anhu, koga je Allah blagodarovao islamom, a koga si i ti blagodarovao oslobodivši ga ropstva i posinivši ga: “Zejde, zadrži svoju ženu, Zejnebu b. Džahš, nemoj se od nje rastaviti i boj se Allaha izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana!”, u duši svojoj krio si da te Sveznajući Allah obavijestio da će se Zejd rastaviti od Zejnebe i da ćeš se ti njome oženiti; ti si skrivao da će Allah to objelodaniti. Ljudi si se plašio, a preče ti je Silnog se Allaha bojati. I nakon što je Zejd, radijallahu anhu, živio sa Zejnebom stanovito vrijeme i od nje se razveo te je istekao priček poslije rastave, Uzvišeni je Allah Poslanika oženio Zejnebom b. Džahš, radijallahu anha, da bi se obezvrijedio dotad važeći običaj da se ne stupa u brak sa ženom posinka nakon što se on od nje rastavi i njen priček istekne, i da objasni da vjernici koji tako postupe nisu griješni. Allahova se zapovijest neizostavno mora izvršiti.