Neznabošci će reći, priznajući svoje grijehe onda kad priznanje i kajanje neće biti od koristi: “Gospodaru naš, dva si nas učinio neživim: prije nego što si nas stvorio pa si nas stvorio, i kad nam je došao smrtni čas. A dva si nas puta oživio: jednom na dunjaluku, kad si nas stvorio nakon što nismo postojali, i drugi put onda kad si nas, nakon smrti naše, oživio. Mi, evo, priznajemo svoje grijehe, pa ima li ikakva načina da izađemo iz džehennemske vatre i da se vratimo na dunjaluk, gdje bismo, nesumnjivo, činili dobro pa da Ti budeš zadovoljan nama?!”