القيوم
كلمةُ (القَيُّوم) في اللغة صيغةُ مبالغة من القِيام، على وزنِ...
Huzejfa je ispričao: "Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, nam je ispričao dva hadisa od kojih se jedan obistinio, a ja čekam da se i drugi obistini. Pričao nam je da je povjerenje ili emanet usađeno u ljudska srca, zatim je o tome objavljen Kur'an, pa smo o tome saznali na osnovu Kur'ana, a saznali smo to i iz sunneta. Onda nam je počeo govoriti o nestanku povjerenja i rekao: 'Dok čovjek bude spavao, emanet će biti iščupan iz njegova srca, i ostat će samo taman trag. Zatim će čovjek ponovo spavati, a ostatak će povjerenja biti istrgnut, tako da će ostati samo trag njegov poput žulja, kao kad kamenčić zakotrljaš po nozi, pa ostane žulj, vidiš ga kako je malo odskočio, ali se u njemu ništa ne nalazi.' Zatim je uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi. 'Ljudi će trgovati, ali skoro da neće biti nikoga ko će svoje preuzete obaveze ispunjavati. Pričat će se da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.' Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati: ako je bio musliman, njegova vjera će ga meni vratiti, a ako je bi kršćanin ili židov vratit će ga meni njegov brižnik. A danas bih samo s rijetkim ljudima trgovao."
Ovaj hadis nam objašnjava da će povjerenje biti odstranjeno iz srca postepeno. Kada nestane prvi, dio na srcu ostane taman trag, koji je suprotan boji koja je bila prije njega. A kada se ukloni još neki dio, postane kao žulj, a to je već veći trag koji se ne može ukloniti osim nakon dužeg perioda. Ova tama je veća od one prethodne. Potom je uporedio nestanak tog svjetla, nakon što je bilo u srcu, sa kamenčićem koji čovjek zakotrlja po nozi, i on ostavi trag, pa kada kamenčić ukloni, ostanu tačkice kao tragovi, čak je i uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi kako bi što bolje i jasnije objasnio. "Ljudi će osvanuti", tj. nakon tog sna u kome je podignuto povjerenje. "...i trgovat će međusobno, ali skoro niko od njih neće ni približno ispunjavati svoje obaveze, a kamoli da ih stvarno ispuni. Pričat će se...", zbog rasprostranjenosti ove pošasti među ljudima, "...da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice", a da ne govorimo o povjerenju koje je dio imana. "Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati", odnosno nije me interesiralo s kim trgujem, jer sam znao da povjerenje nije nestalo i da ljudi drže do riječi i izvršavaju svoja obećanja. I trgovao sam s ljudima a da se nisam raspitivao o njihovom stanju, jer sam imao povjerenja u njih i u njihova obećanja. Huzejfa je na kraju rekao da naposlijetku trguje samo s nekim ljudima, koje poznaje i kojima vjeruje, utoliko jer je nestalo povjerenja. Rekao je el-Kermani: "Iako u vrlo maloj mjeri, nestanak povjerenja počeo se pojavljivati za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."