الحفي
كلمةُ (الحَفِيِّ) في اللغة هي صفةٌ من الحفاوة، وهي الاهتمامُ...
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je na musalu za Kurbanski, ili Ramazanski bajram, pa je prošao pored žena i rekao im: ‘O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri.’ ‘A zašto, Allahov Poslaniče?’, upitaše, na šta on odgovori: ‘Jer mnogo proklinjete i poričete muževo dobročinstvo. Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dviju žena?’ ‘Jest’, odgovoriše, pa im reče: ‘U tome se ogleda krnjavost razuma; a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?’ ‘Ne klanja i ne posti’, odgovoriše, pa on zaključi: ‘Eto u tome se ogleda manjkavost u vjeri.’”
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, obavještava nas da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Ramaznskog ili Kurbanskog bajrama izašao na musallu (otvoreni prostor za klanjanje bajram-namaza), i da je, nakon što je završio bajramski govor (hutbom) i za muškarce i žene, naišao pored skupine žena i njima posebno održao govor u kome ih je podsjetio na vrijednost sadake i podstakao da što više udjeljuju sadaku, jer sadaka gasi srdžbu Gospodara. I zbog toga je rekao: “O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri", tj. udjeljujte što više sadaku kako biste sebe spasile od džehennemske kazne. Na to su one upitale zašto je to tako, a on im je objasnio: “Jer mnogo proklinjete...", tj. jedan od razloga jest to što mnogo priklinjete druge ljude, a to je najgora dova koja se može uputiti protiv čovjeka, jer proklinjanje znači odstranjivanje od Allahove milosti i udaljavanje od svakog dobra i na dunjaluku i ahiretu. I nema sumnje da je ovo nasuprot veličini Allahove milosti koja je pretekla Njegovu srdžbu. "...i poričete muževo dobročinstvo", odnosno zapostavljate njegovu dobrotu prema vama i umanjujete njegovu vrijednost, te poričete i zaboravljate njegove lijepe postupke prema vama. A u predaji koju bilježe imam Buhari i Muslim od Ibn Abbasa kaže se: "Bi rečeno: 'Zar su time uznevjerovale u Allaha?' On reče: 'Negiraju blagodati i dobrote svojih muževa, i da si jednoj od njih stalno dobročinstvo čino, i samo jednom pogriješio prema njoj, rekla bi: 'Nisam nikad dobra od tebe vidjela.''" Dalje Poslanik kaže: "Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi", tj. nije niko u stanju da ukrade čovjekov razum kao što to može žena, čak i kada je čovjek poznat po odlučnosti i čvrstoći. A to zbog jačine njenog blagog pristupa, opsjednutosti njenom ljepotom, njenog koketiranja i načina zavođenja. U ovom hadisu opis čovjeka je posebno istaknut, jer ako je moguće da se čvrst, odlučan, postojan i energičan čovjek povinuje ženama, onda je preče da se to desi sa onima koji nisu takvi. A one su zatim rekle: "Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?" Iz ovoga vidimo da od ranije ništa o tome nisu znale, pa sada pitaju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On reče: “Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dviju žena" Ovim pitanjem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih obavještava da je svjedočenje žene kao pola svjedočenja čovjeka. "Jest", odgovorile su. On reče: "U tome se ogleda krnjavost razuma." Allah je rekao: "I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti." Ova ispomoć sa još jednom ženom dokaz je njene nepotpune pouzdanosti, i to je indikator manjkavosti njenog razuma. Zatim je rekao: "...a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?" Ovim pitanjem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih obavještava da žena u toku mjesečnog ciklusa ne klanja i ne posti. Rekle su: "Tako je, o Allahov Poslaniče." On tada reče: "To je vid njenog nedostatka u vjeri.” Ako žena izostavlja namaz i post, koji su dva osnovna i najvažnijih stupa vjere, to je zasigurno pokazatelj nedostka u vjeri. Namaz ne obavlja u njegovom vremenu niti ga naklanjava, a u mjesecu ramaznu, ako ima mjesečni ciklus, ne posti niti učestvuje sa ostalim muslimanima u ibadetu. Naravno da se zbog toga one ne mogu kriviti, jer su takve stvorene. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da upozori na iskušenja koja nose žene. I zbog toga je spomenuo kaznu zbog nezahvalnosti i ostalih stvari, a ne zbog njihovog nedostatka, jer to nije po njihovom izboru niti se može odstraniti.