البحث

عبارات مقترحة:

الحفي

كلمةُ (الحَفِيِّ) في اللغة هي صفةٌ من الحفاوة، وهي الاهتمامُ...

الشافي

كلمة (الشافي) في اللغة اسم فاعل من الشفاء، وهو البرء من السقم،...

التواب

التوبةُ هي الرجوع عن الذَّنب، و(التَّوَّاب) اسمٌ من أسماء الله...

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je na musalu za Kurbanski, ili Ramazanski bajram, pa je prošao pored žena i rekao im: ‘O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri.’ ‘A zašto, Allahov Poslaniče?’, upitaše, na šta on odgovori: ‘Jer mnogo proklinjete i poričete muževo dobročinstvo. Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dviju žena?’ ‘Jest’, odgovoriše, pa im reče: ‘U tome se ogleda krnjavost razuma; a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?’ ‘Ne klanja i ne posti’, odgovoriše, pa on zaključi: ‘Eto u tome se ogleda manjkavost u vjeri.’”

شرح الحديث :

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, obavještava nas da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Ramaznskog ili Kurbanskog bajrama izašao na musallu (otvoreni prostor za klanjanje bajram-namaza), i da je, nakon što je završio bajramski govor (hutbom) i za muškarce i žene, naišao pored skupine žena i njima posebno održao govor u kome ih je podsjetio na vrijednost sadake i podstakao da što više udjeljuju sadaku, jer sadaka gasi srdžbu Gospodara. I zbog toga je rekao: “O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri", tj. udjeljujte što više sadaku kako biste sebe spasile od džehennemske kazne. Na to su one upitale zašto je to tako, a on im je objasnio: “Jer mnogo proklinjete...", tj. jedan od razloga jest to što mnogo priklinjete druge ljude, a to je najgora dova koja se može uputiti protiv čovjeka, jer proklinjanje znači odstranjivanje od Allahove milosti i udaljavanje od svakog dobra i na dunjaluku i ahiretu. I nema sumnje da je ovo nasuprot veličini Allahove milosti koja je pretekla Njegovu srdžbu. "...i poričete muževo dobročinstvo", odnosno zapostavljate njegovu dobrotu prema vama i umanjujete njegovu vrijednost, te poričete i zaboravljate njegove lijepe postupke prema vama. A u predaji koju bilježe imam Buhari i Muslim od Ibn Abbasa kaže se: "Bi rečeno: 'Zar su time uznevjerovale u Allaha?' On reče: 'Negiraju blagodati i dobrote svojih muževa, i da si jednoj od njih stalno dobročinstvo čino, i samo jednom pogriješio prema njoj, rekla bi: 'Nisam nikad dobra od tebe vidjela.''" Dalje Poslanik kaže: "Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi", tj. nije niko u stanju da ukrade čovjekov razum kao što to može žena, čak i kada je čovjek poznat po odlučnosti i čvrstoći. A to zbog jačine njenog blagog pristupa, opsjednutosti njenom ljepotom, njenog koketiranja i načina zavođenja. U ovom hadisu opis čovjeka je posebno istaknut, jer ako je moguće da se čvrst, odlučan, postojan i energičan čovjek povinuje ženama, onda je preče da se to desi sa onima koji nisu takvi. A one su zatim rekle: "Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?" Iz ovoga vidimo da od ranije ništa o tome nisu znale, pa sada pitaju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On reče: “Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dviju žena" Ovim pitanjem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih obavještava da je svjedočenje žene kao pola svjedočenja čovjeka. "Jest", odgovorile su. On reče: "U tome se ogleda krnjavost razuma." Allah je rekao: "I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti." Ova ispomoć sa još jednom ženom dokaz je njene nepotpune pouzdanosti, i to je indikator manjkavosti njenog razuma. Zatim je rekao: "...a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?" Ovim pitanjem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih obavještava da žena u toku mjesečnog ciklusa ne klanja i ne posti. Rekle su: "Tako je, o Allahov Poslaniče." On tada reče: "To je vid njenog nedostatka u vjeri.” Ako žena izostavlja namaz i post, koji su dva osnovna i najvažnijih stupa vjere, to je zasigurno pokazatelj nedostka u vjeri. Namaz ne obavlja u njegovom vremenu niti ga naklanjava, a u mjesecu ramaznu, ako ima mjesečni ciklus, ne posti niti učestvuje sa ostalim muslimanima u ibadetu. Naravno da se zbog toga one ne mogu kriviti, jer su takve stvorene. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da upozori na iskušenja koja nose žene. I zbog toga je spomenuo kaznu zbog nezahvalnosti i ostalih stvari, a ne zbog njihovog nedostatka, jer to nije po njihovom izboru niti se može odstraniti.


ترجمة هذا الحديث متوفرة باللغات التالية