السلام
كلمة (السلام) في اللغة مصدر من الفعل (سَلِمَ يَسْلَمُ) وهي...
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko želi podvući surmu, neka to uradi neparan broj puta. Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio. Ko se, nakon obavljene nužde, bude čistio kamenjem, neka to uradi neparan broj puta. Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio. Ko jede, neka ono što iščačka između zuba, baci, a ono što bude na jeziku, neka pojede. Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio. Ko ode da obavi nuždu, neka se zakloni. Ako ne nađe ništa drugo iza čega bi se zaklonio osim humki pijeska, neka se zakloni iza njih i neka im okrene leđa, jer se šejtan poigrava s čovjekovim donjim dijelovima tijela. Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio."
Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, obuhvata nekoliko pravila lijepog islamskog ponašanja: 1. Podvlačenje surme, što se zaključuje iz hadisa u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko želi podvući surmu, neka to uradi neparan broj puta.", tj. da svako oko podvuče neparan broj puta: jednom, tri puta ili pet puta. To je pohvalno, jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Allah je Jedan (neparan) i voli nepar." Međutim: "Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio.", tj. onaj ko surmu podvuče neparan broj puta, lijepo je uradio, a nije griješan ako ne bi uradio neparan broj puta, jer je to sunnet, a ne obavezno djelo. 2. Čišćenje nakon nužde. "Ko se, nakon obavljene nužde, bude čistio kamenjem, neka to uradi neparan broj puta.", tj. da uzme neparan broj kamenja, jedan, tri ili pet, pa kada bi upotpuni čišćenje nakon drugog, pohvalno mu je da uzme i treći. Ali, ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio. Odnosno, onaj ko se očisti neparan broj puta, uradio je lijepo djelo, a onaj ko to ne uradi, nema grijeha, jer je čišćenje neparnim brojem pohvalno, a ne obavezno djelo. 3. Čišćenje zubi nakon jela. "Ko jede, neka ono što iščačka između zuba (čačkalicom) baci.", tj. neka ono što iščačka između zubi izbaci i neka ne guta jer je to nečisto. Bilježi Taberani od Ibn Omera, radijallahu 'anhuma: "Višak hrane koji ostaje između kutnjaka, uništava kutnjake." Ispravnim ga smatra šejh Albani u djelu Irvaul-Galil, 7/33. A kada je u pitanju hrana koja ostaje na jeziku, o njoj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "a ono što što bude na jeziku, neka pojede.", tj. ostatak hrane na mesnom tkivu jezika i nepcetu, kao i hranu koju dohvati jezikom, nema smetnje progutati, jer ona nije prljava, za razliku od one koja se izvadi između zuba. Ovo se odnosi i na hranu koja se između zuba izvadi i čačkalicom i jezikom, jer u većini slučejava takva hrana mijenja svojstva. Ni ovdje nije to obavezno činiti neparan broj puta, jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio." 4. Vršenje nužde. "Ko ode da obavi nuždu, neka se zakloni." Onaj ko ode da izvrši nuždu na otvorenom mjestu, neka se nečim zakloni, poput zida, drveta i sl. Dakle, najvažnije je da bude zaklonjen od ljudi, jer nezaklonjenost od ljudi odudara od principa islamskog ponašanja. Stidno mjesto obaveza je prekriti. "Ako ne nađe ništa drugo iza čega bi se zaklonio osim humki pijeska, neka se zakloni iza njih i neka im okrene leđa." Ako nije u mogućnosti da se nečim zakloni, neka sakupi zemlju ili pijesak i neka se iza njega sakrije, kako niko ne bi vidio njegovo stidno mjesto. Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obrazložio zbog čega se trebe sakriti, kazavši: "Šejtan se poigrava s donjim dijelovima tijela.", tj. uznemirava čovjeka, s obzirom da šejtan boravi na mjestima gdje se ne spominje Allah i gdje se otkrivaju stidna mjesta. U drugom hadisu stoji: "Zaista su na mjestima na kojima obavljate nuždu prisutni džini i šejtani." Zaklanjanje od pogleda sprečava nered i uznemiravanje. Međutim, onaj ko tako uradi, lijepo je postupio, a ko ne uradi, nije pogriješio. tj.onaj ko se zakloni iza pjeska ili nečega sličnog, učinio je lijepo djelo, a ko to ne učini, nije griješan. Zaklanjanje od pogleda ljudi je obaveza, u šta nema sumnje, osim u slučaju kada za to ne postoji mogućnost, pa onda u tom slučaju nije problematično. Tako da ovo ima značenje: Onaj ko to ne učini jer nije u mogućnosti, nema grijeha, jer takvo stanje dozvoljava ono što je inače zabranjeno.