Bej’ul-emaneti – kupoprodaja zasnovana na obostranom povjerenju (بَيْعُ الأمانَةِ)

Bej’ul-emaneti – kupoprodaja zasnovana na obostranom povjerenju (بَيْعُ الأمانَةِ)


أصول الفقه

المعنى الاصطلاحي :


Ovaj način kupoprodaje označava da jedna osoba proda nešto drugoj osobi, pod uvjetom da joj vrati novac onog trenutka kada druga osoba vrati robu.

الشرح المختصر :


Bej’ul-emaneti je kupoprodaja zasnovana na povjerenju trgovca i kupca. Nekad se ovo povjerenje traži od strane kupca, a nekada od strane trgovca. Ako bude traženo od strane kupca, onda se ono ostvaruje kroz kupoprodaju zvanu bej’ul-vefa – privremena kupoprodaja, jer je kupcu roba povjerena određeno vrijeme, tj. dok mu se ne vrati novac, i dok trgovac ne uzme nazad svoju robu. Ako povjerenje bude traženo od strane trgovca, a on je onaj ko na osnovu istine saopćava cijenu svoje robe i njenu prodaju, i ako bude prodaja po onoj cijeni za koju je on to kupio, bez dodavanja ili oduzimanja, onda je to tzv. bej’ut-tevlija – preprodaja po nabavnoj cijeni, bez zarade ili gubitka. Ako se dio robe proda za dio cijene, onda se to naziva bej’u išrak. Ako se roba proda uz zaradu, onda se to naziva bej’ul-murabeha – preprodaja po nabavnoj cijeni uz znanu zaradu. A ako se proda po nižoj cijeni, onda se naziva el-vedia ili el-hatita ili en-nakisa – preprodaja po cijeni nižoj od prvobitne. Ako se radi o prodaji bez gledanja na cijenu kojom je kupljena roba, tj. bez obzira na to da li je jednaka, veća ili manja, a bude po tržišnoj cijeni, onda se to naziva bej’ul-mustersil, odnosno prodaja po tržišnoj cijeni. Nasuprot kuprodaje zasnovane na povjerenju (el-emaneh), nalazi se tzv. bej’ul-musaveme, odnosno kupoprodaja po cijeni kojom su zadovoljne obje strane, bez obzira na prvu cijenu za koju je robu kupio trgovac.