المقتدر
كلمة (المقتدر) في اللغة اسم فاعل من الفعل اقْتَدَر ومضارعه...
To je poduzimanje tajnih uzroka pomoću kojih se ostvaruje cilj, a mogu ih uočiti samo inteligentni i razboriti ljudi.
S obzirom na propisanost, lukavstva se dijele na dvije vrste. Prva kategorija jesu hijeli – lukavstva koja su šerijatom ozakonjena, i pomoću njih se obveznik oslobađa onoga što je grijeh te dolazi do onoga što nije grijeh, odnosno ostvaruje svoja prava, tj. oslobađa se nepravde. Drugim riječima, to su hijeli – lukavstva kojima se ne narušava nijedno pravilo šerijata i ne isključuje korist za koju se šerijat zalaže. Druga kategorija jesu hijeli – lukavstva koja su zabranjena. To su, naime, sva lukavstva pomoću kojih se dolazi do harama, odnosno pomoću kojih se poništavaju tuđa prava, tj. pomoću kojih se podržava neistina ili se ljudima unosi sumnja u njenu neispravnost. Ova kategorija lukavstava počiva na varanju, iskrivljivanju činjenica i podvaljivanju, te na posezanju za svim opravdanim i neopravdanim sredstvima kako bi se postiglo ono što je zabranjeno postići. Primjer za ovu vrstu lukavstva jeste da čovjek da svojoj supruzi tri razvoda braka i, kako bi izbjegao sramotu tahlila (to je da neki drugi muškarac stupi u brak s njegovom bivšom ženom, te se od nje rastavi, i onaj prvi opet s njom sklopi brak), posegne za ovom vrstom lukavstva, pa iznese tvrdnju da njegov brak uopće nije bio ispravan jer je staratelj veliki grješnik, odnosno da svjedoci nisu čestiti. Eto tako se posluži ovom lukavštinom i ustvrdi da rastava koju je dao ženi nije ispravna zato što ni sam brak nije ispravan.
El-hiletun označava tajni način koji vodi do određenog cilja (stanja). Osnova riječi el-hiletun jeste riječ el-havl, et-tehavvul, što znači prelazak iz stanja u stanje putem planiranja koje odvlači pažnju od stvarne namjere, a također se kaže da vodi porijeklo od riječi el-havl koja označava snagu. U većini slučajeva ovaj izraz koristi se za nešto pokvareno.