المعنى الاصطلاحي :

Govor riječima, uvjerenje srcem i djelovanje organima.

الشرح المختصر :

Iman je čvrsto uvjerenje u sve ono o čemu su nas obavijestili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz čega neminovno proizlaze djela srca, a nakon toga i djela udova. Može se kazati i ovako: "Iman je očitovanje jezikom, uvjerenje srcem i činjenje dobrih djela udovima, tj. provođenje djela u praksi." Pod govorom se misli na riječi srca, tj. ispravno i istinsko uvjerenje zasnovano na Knjizi Uzvišenog Allaha i praksi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Govor jezika je izgovaranje kelimei-šehadeta, jer kada se u tekstovima Objave općenito spomenu riječi, onda one obuhvataju i srčana djela, tj. uvjerenje kao i riječi jezika, tj. govor. Pod djelom se podrazumijeva djelo srca, tj. da rob svojim srcem čini djela, poput stida, pouzdanja u Allaha, nade, straha, povratka Njemu, ljubavi i sl. Što se tiče djela jezika, u njih se npr. ubraja slavljenje i veličanje Allaha, učenje Kur'ana, naređivanja dobra, odvraćanje od zla i sl. Praktična djela ili djela organa označavaju sve ono što čovjek čini i radi, poput namaza, posta, hadža, džihada i drugih vidova ibadeta.

التعريف اللغوي المختصر :

Iman: potvrđivanje nečega. Suprotno tome je negiranje. Kaže se: amene bihi imanen: povjerovao je u njega i potvrdio njegovu istinitost. Osnova je ulazak i istinitost emaneta koji mu je Allah povjerio.