الخبير
كلمةُ (الخبير) في اللغةِ صفة مشبَّهة، مشتقة من الفعل (خبَرَ)،...
Smatranje da je Allah čist od svake mahane i negiranje bilo kakve sličnosti sa drugima u svojstvima savršenstva i ljepote.
Suština "tenziha" je da rob negira Allahu sve ono što Mu po shvatanjima vjere i razuma ne priliči, kao što su dijete, otac, sudrug, suparnik ili to da postoji neko sličan Njemu, te da se negiraju sve mahane koje su u koliziji sa savršenstvom, kao što su smrt, san, nemoć, potreba i sve ono što je negirao glede Sebe ili što je negirao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz potvrđivanje savršenstva koje je suprotno toj negiranoj manjkavosti. Naime, Allah je savršen u Biću, imenima, svojstvima i djelima, i On je apsolutno neovisan od svega što postoji. Zatim, "tenzih" kojeg zaslužuje Gospodar, obuhvata dvoje: 1. negiranje mahane i nedostatka, iz čega nužno proizlazi potvrđivanje savršenstva; 2. negiranje sličnosti nečega sa Njim u onim savršenim osobinama koje On ima i koje samo On zaslužuje. Razumijevanje "tenziha" kod mu'attila (onih koji Allahu negiraju svojstva) je sljedeće: oni negiraju Allahova svojstva savršenstva kojim je Sebe opisao i kojim Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su sluh, vid, znanje, uzdizanje, dolazak radi presude na Sudnjem danu i sl. Po njihovom zaključivanju, svako onaj ko potvrdi neko od svojstava jeste antropomorfist. Prvi koji su uveli ovakvo negiranje jesu džehmije, a u tome su ih slijedile mutezile.
"Et-tenzih" je odricanje, smatranje nečega čistim od nečega. Kaže se: nezzehtu irdahu: negirao sam svaku mahanu pri njemu. "Tenezzuh": udaljavanje i uzdizanje nad mahanama. Osnova riječi "en-nezh" je "el-bu'd", tj. daljina.