الوكيل
كلمة (الوكيل) في اللغة صفة مشبهة على وزن (فعيل) بمعنى (مفعول) أي:...
Komunizam je bezbožnički sistem koji su ustanovili jevreji, a čiji je cilj da uredi političku i društveno-ekonomsku organizaciju koja je zasnovana na zajedničkoj kontroli nad sredstvima proizvodnje i ukidanju privatnog vlasništva.
Komunizam je sistem koji se zasniva na ukidanju privatnog vlasništva i na zajedničkoj kontroli i učešću u imetku, ženama i drugim proizvodima. Osnivač je Karl Marks, a ovaj sistem su primijenili oni koji su došli nakon njega. Ovaj se sistem temelji na negiranju Boga i ima materijalistički pristup ovome svijetu, te nastoji da ostvari svoje ciljeve svim mogućim, dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Neka od njihovih uvjerenja: 1. negiraju postojanje Boga i cijelog duhovnog svijeta, kažu da je materija temelj svega, a njihova parola glasi: "Vjerujemo u troje: Marksa, Lenjina i Staljina, a negiramo troje: Boga, vjeru i privatno vlasništvo"; 2. bore se protiv vjera i vjeru smatraju opijumom za narod i slugom kapitalizma, a pri tome izuzimaju judaizam, jer su jevreji, kako kažu, narod kojem je učinjena nepravda, kojem je potrebna vjera kako bi stigli do svojih prava koja su im oduzeta; 3. bore se protiv privatnog vlasništva i kažu da je imetak zajedničko dobro, te ukidaju nasljeđivanje; 4. ne vjeruju u onaj svijet, u kaznu i nagradu; vjeruju u kaznu i nagradu samo na ovome svijetu.
"Eš-šujuijjetu" od osnove شيع, a može značiti: raširenost, rasprostranjenost. Kaže se: eše'atul-male bejnel-kavm: podjelio sam imetak među ljudima. Također označava i sudjelovanje (partnerstvo), komunističku ideologiju, komuniste i one koji se njima pripisuju.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".