فضل الصلاة
Džerir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: "Dao sam prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetodavan odnos prema svakom muslimanu."  
عن جرير بن عبد الله -رضي الله عنه- قال: بَايَعْتُ رسول الله -صلى الله عليه وسلم- على إِقَام الصَّلاَة، وإِيتَاء الزَّكَاة، والنُّصح لِكُلِّ مُسلم.

شرح الحديث :


Džerir, radijallahu anhu, kaže da je dao prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetovanje svakog muslimana. Davanje prisege je u osnovi davanje obećanja, a to je nazvato prisegom jer se rukujući obje strane međusobno obavezuju. I ona sadrži tri stvari: prva je isključivo Allahovo pravo, druga je isključivo čovjekovo pravo i treća je pravo koje je zajedničko za Allaha i čovjeka. Što se tiče prvog, isključivo Allahovog prava, to je obavljanje namaza, odnosno da ga čovjek obavlja onako kako se to od njega zahtijeva, čuva namaze i pazi na namaska vremena, te ispunjava sve namaske ruknove, vadžibe i uslove te upotpunjava namaz pohvalnim djelima. U ovo spada i obavljanje namaza u džematu za muškarce, kao i skrušenost u namazu. A skrušenost u namazu znači prisutnost srca i razmišljanje o onome što klanjač uči i radi. Ovo je veoma bitno, jer je to suština i duša namaza. Što se tiče druge stvari, a to je davanje zekata, to znači izdvajanje zekata na propisan način onima kojima on pripada. A treća stvar je savjetodavni odnos prema svakom muslimanu, i to obuhvata bližnjeg i daljnjeg, mladog i starog, muškarca i ženu. A način savjetodavnog odnosa prema svakom muslimanu objašnjen je u hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik rekao: "Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi." Iskren odnos prema muslimanima jest da te usrećiti ono što njih čini sretnim, i ožalostiti ono što njih žalosti, te da se prema njima ophodiš onako kako bi volio da se oni prema tebi ophode. Ova je tema nadasve obimna.  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية