الظاهر
هو اسمُ فاعل من (الظهور)، وهو اسمٌ ذاتي من أسماء الربِّ تبارك...
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Nakn što je objavljena sura: 'Iza džae nasrullahi vel fethi', Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je na svakom namazu učio dovu: 'Subhaneke rabbena ve bi hamdike, Allahumme igfir li - Slavljen neka si Ti Gospodaru naš, i Tebi pripada svaka hvala, Allahu moj oprosti mi.'" U drugoj predaji se navodi: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na ruku'u i na sedždi puno izgovarao: 'Subhanekellahumme rabbena ve bi hamdikallahumme igfir li - Slavljen neka si Ti Gospodaru naš, i Tebi pripada svaka hvala, Allahu, oprosti mi.' Time je sprovodio Kur'an u praksu." U jednoj od predaja se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije preseljenja (smrti) često govorio: "Subhanekellahumme ve bi hamdike, estagfiruke ve etubu ilejke - Slavljen neka si Allahu moj, i sva hvala pripada Tebi, od Tebe tražim oprost i Tebi se kajem." Rekla je Aiša, radijallahu anha: "Upitala sam ga: 'O Allahov Poslaniče, zbog čega često izgovaraš ove riječi?', pa mi je odgovorio: 'Dat mi je u mom ummetu znak, kada ga vidim da izgovaram ove riječi, to je: 'Iza džae nasrullahi vel fethi- Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu...'" U još jednoj predaji stoji: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je često izgovarao: 'Subhanellahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejhi - Slavljen neka je Allah i sva hvala pripada Njemu, tražim oprosta od Allaha i Njemu se kajem.'" Rekla je Aiša, radijallahu 'anha: "Upitala sam: 'O Allahov Poslaniče, vidim da često izgovaraš: 'Subhanellahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejhi - Slavljen neka je Allah i sva hvala pripada Njemu, tražim oprosta od Allaha i Njemu se kajem?'' Odgovorio mi je: 'Moj Gospodar me obavijestio da ću u svom ummetu vidjeti jedan znak, pa kada ga vidim da često izgovaram: 'Subhanellahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejhi - Slavljen neka je Allah i sva hvala pripada Njemu, tražim oprosta od Allaha i Njemu se kajem.' Ja sam vidio taj znak, to je: 'Iza džae nasrullahi vel fethi - Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, (to je osvojenje Mekke), i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje stalno prima.'"
Prenosi nam Aiša, radijallahu anha, da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što mu je objavljena sura En-Nasr (Pomoć) nije klanjao nijedan namaz a da na ruku'u i na sedždi nije učio dovu: "Subhanekellahumme ve bi hamdike, Allahumme igfir li - Slavljen neka si Allahu moj, i Tebi pripada svaka hvala, Allahu moj oprosti mi." Tako je postupao po onome što mu je naređeno u ajetu te sure: "Ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti." Također nas obavještava Aiša, radijallahu 'anha, da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovoj dovi koju je počeo učiti na ruku'u i na sedždi, pa joj je odgovorio, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je Allah, subhanehu ve teala, obavijestio da će vidjeti u svom ummetu jedan znak, pa kad ga vidi treba često izgovarati ove riječi: "Subhanekellahumme ve bi hamdikallahumme igfir li - Slavljen neka si Allahu moj, i Tebi pripada svaka hvala, Allahu moj oprosti mi." Ovaj znak u ummetu jeste: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, (pod pobjedom se misli na osvojenje Mekke) i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao."
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".