الحكيم
اسمُ (الحكيم) اسمٌ جليل من أسماء الله الحسنى، وكلمةُ (الحكيم) في...
Prenosi se da je Aiša, radijallahu 'anha, kazala: "U doba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa svijetom klanjao namaz. Dugo je stajao u namazu, a zatim je otišao na ruku', na kojem se dugo zadržao. Zatim se ispravio i dugo stajao, ali kraće od prvog stajanja. Zatim je opet otišao na ruku' i dugo se zadržao, ali nešto kraće od prvog. Zatim se spustio na sedždu i na njoj se dugo zadržao. Na drugom rekatu je postupio kao i na prvom. Zatim je predao selam, a Sunce se već bilo pokazalo. Tada je ljudima održao govor, zahvalivši se Allahu i pohvalivši Ga, a potom je rekao: 'Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka. Do njihova pomračenja ne dolazi zbog nečije smrti, niti radi nečijeg života. Kada to primijetite, obratite se Allahu dovom, izgovarajte tekbire, klanjajte i podijelite milostinju.' Zatim je rekao: 'Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, niko više od Allaha nije ljubomoran da mu rob ili robinja učine blud. Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, kada biste znali ono što ja znam, vi biste se malo smijali, a mnogo biste plakali.'" U drugoj verziji stoji: "Upotpunio je četiri ruku'a i četiri sedžde."
U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa svijetom klanjao namaz. Dugo je stajao u namazu, a zatim je otišao na ruku', gdje se puno zadržao. Zatim se i dugo stajao učeći, ali kraće od prvog stajanja i učenja. Zatim je opet otišao na ruku', gdje se dugo zadržao, ali nešto kraće od prvog ruku'a. Zatim je otišao na sedždu i na njoj se dugo zadržao. Na drugom rekatu je postupio kao i na prvom, s tim da je svaki rukn bio kraći od onog ranijeg. Kada je napravio četiri ruku'a i četiri sedžde, onda je predao selam, a Sunce se već bilo ukazalo. Tada je ljudima održao govor kao što je inače činio u raznim prilikama. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga, a zatim je uputio savjete. Tog dana kada se desilo pomračenje Sunca, umro je njegov sin Ibrahim, radijallahu 'anhu, pa su neki kazali: "Pomračilo se zbog smrti Ibrahima.", a to su govorili jer su tako smatrali i u doba prije islama, kada se vjerovalo da se Sunce pomračuje samo zbog smrti ili rađanja velikana. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obratio im se, savjetujući ih iz želje da im bude od koristi i da ukloni ta njihova neispravna uvjerenja koja nemaju utemeljenje ni u Objavi, ni u zdravom razumu. Govoreći im o razlozima pomračenja Sunca i Mjeseca, rekao je: "Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka. Do njihova pomračenja ne dolazi zbog nečije smrti, niti radi nečijeg života, nego Allah time pokazuju Svoju snagu, kako bi opomenuo robove i kako bi ih podsjetio na Njegove blagodati. Kada to primjetite, obratite se Allahu dovom, ponizno, kajući Mu se, izgovarajte tekbire, klanjajte i podijelite milostinju.", jer to uklanja belaje i kaznu za koju postoji mogunost da ljude zadesi. Zatim im je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio i ukazao na neke velike grijehe koji unose nered u društvo i doprinose Allahovoj kazni i srdžbi. Zatim je u ovom obraćanju Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, zakleo se, kazavši: "Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, niko više od Allaha nije ljubomoran da Njegov rob ili robinja učine blud." Zatim je pojasnio da oni o Allahovoj kazni znaju veoma malo jer da znaju ono što on zna, malo bi smijali od straha, a mnogo bi plakali. Međutim, Allah iz svoje mudrosti skrio je od nas to.