Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata jednog popodnevnog namaza..." (Prenosilac Muhammed veli: ''Mislim da je to bila ikindija.") "A potom predao selam, potom stao pored drvenog panja u prednjem dijelu džamije i stavio ruku na njega. Među ljudima su bili prisutni Ebu Bekr i Omer, pa su se bojali da mu se obrate u vezi s tim, a ljudi koji su požurili izašli su i rekli: 'Da li je to skraćen namaz!' Među ljudima je bila jedna osoba koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zvao Zul'jedejn (Dugoruki), pa on upita: 'Allahov Poslaniče, jesi li ti zaboravio, ili je namaz skraćen?' Poslanik reče: 'Niti sam zaboravio, niti je namaz skraćen.' On reče: 'Onda si zaboravio.' Tad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao još dva rekata, potom predao selam, a nakon toga donio tekbir, pa učinio sedždu poput sedždi u namazu ili nešto duže, potom je podigao glavu i donio tekbir, potom je spustio glavu pa donio tekbir, pa je učinio sedždu kao što je činio ili duže, potom je podigao glavu i donio tekbir."
شرح الحديث :
Ovaj plemeniti hadis nam objašnjava kako treba da postupi klanjač kada zaboravi, pa nešto doda u namazu, tako što će upotpuniti preostali dio namaza, zatim će predati selam a potom učiniti dvije sedžde zbog zaborava i time će ispraviti svoju grešku. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio podne, ili ikindija-namaz. Ebu Hurejre je spomenuo o kojem je namazu riječ, ali je Ibn Sirin zaboravio. Kada je klanjao dva rekata predao je selam. A pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najpotpunijeg vjerovanja, njegova duša se nije smirivala osim nakon potpuno obavljenog ibadeta; osjećao je da nešto nedostaje, ali nije znao šta. Zatim je ustao i sjeo pored drveta popriječenog u mesdžidu, te se zabrinut na njega naslono i isprepletao prste. Oni koji su žurili izašli su iz mesdžida međusobno se došaptavajući da se nešto desilo, a to je da je namaz skraćen, nisu ni pomislili da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao zaboraviti. Zbog mjesta i ugleda Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, niko od njih nije se usudio da ga o tome upita - a među prisutnima su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma. Ipak, jedan čovjek koga su zvali Dugoruki prekinuo je tu neizvjesnost i upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "O Allahov Poslaniče, da li si zaboravio, ili je namaz skraćen!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na osnovu svoga mišljenja, odgovori mu: "Niti sam zaboravio, niti je namaz skraćen." Tada je Dugoruki shvatio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravio, jer je shvatio da namaz nije skraćen a bio siguran da je kalanjao samo dva rekata, pa je rekao: "Onda si zaboravio!" Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da potvrdi tvrdnju tog ashaba, pa je pitao ashabe u njegovoj blizini: "Da li je onako kako kaže Zul'jedejn? Je li istina da sam zaista klanjao samo dva rekata?" Oni su mu potvrdno odgovorili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istupio i klanjao ono što je propustio od namaza. Na zadnjem sjedenju predao je selam, a zatim tako sjedeći donio tekbir i učinio sedždu sličnu uobičajenoj sedždi ili malo dužu od nje, zatim je podigao glavu sa sedžde i donio tekbir. Nakon toga ponovo je donio tekbir i učinio sedždu sličnu uobičajenoj sedždi ili malo dužu od nje. Zatim je podigao glavu sa sedžde i donio tekbir, nakon čega je predao selam bez ponovnog učenja na zadnjem sjedenju.