الأحد
كلمة (الأحد) في اللغة لها معنيانِ؛ أحدهما: أولُ العَدَد،...
Imran b. Husajn prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Sin moga sina je umro. Šta mi pripada od njegove ostavštine?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Pripada ti šestina.” Kada je ovaj čovjek pošao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je i rekao mu: “Pripada ti i druga šestina.” Kada je čovjek opet pošao, Poslanik mu reče: “Druga šestina ti je opskrba.”
Neki je čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga upita koliki mu dio ostavštine pripada nakon smrti unuka, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo rekao da on dobija alikvotni dio u iznosu od jedne šestine od ukupne ostavštine. Kada je ovaj čovjek krenuo da ode, Poslanik ga poziva i obavještava da mu pripada i druga šestina. Prva šestina ostavštine koja mu pripada jeste alikvotni dio, a druga šestina pripada mu zbog srodstva s tim djetetom po ocu. Međutim, navodi se da je u ovom slučaju umrli iza sebe ostavio dvije kćerke i ovog čovjeka koji je došao da pita o tome šta nasljeđuje. Dvjema kćerkama pripadaju dvije trećine, tako da je ostala jedna trećina koju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio za ovoga što je pitao i od toga mu je odredio šestinu kao alikvotni – određeni dio, pošto se radilo o djedu umrlog. Nije mu odmah dao i drugu šestinu kako ne bi pomislio da je njegov nasljedni i alikvotni dio trećina, pa ga je pustio da se udalji, a onda ga je pozvao i rekao: “Pripada ti i druga šestina.” Kada se ponovo udaljio, opet ga je pozvao i rekao: “Druga šestina ti je opskrba”, poučavajući ga da je druga šestina dodata na prvu koja je alikvotni dio, na osnovu srodstva po ocu (umrlog) i onoga što preostane od obaveznih alikvotnih dijelova nasljedstva. Ono što se uzima po tom osnovu nije obavezno kao što su obavezni alikvotni određeni dijelovi nasljedstva.