الشاكر
كلمة (شاكر) في اللغة اسم فاعل من الشُّكر، وهو الثناء، ويأتي...
Prenosi se da je Ebu Usejd Malik b. Rebi’ es-Sa’idi kazao: “Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, dođe mu neki čovjek iz plemena Benu Seleme i upita: 'Allahov Poslaniče, da li je ostalo nešto od dobročinstva koje bih mogao činiti roditeljima nakon njihove smrti?' 'Da.' - odgovorio je. 'Upućuj dovu za njih, moli Allaha da im oprosti grijehe, izvrši oporuku koju su ostavili, održavaj vezu sa rodbinom koja se samo preko njih dvoje održava i počasti njihove prijatelje.’"
Hadis ukazuje da dobročinstvo prema roditeljima ne podrazumijeva samo roditelje, nego da se odnosi i na njihove prijatelje, te da nije vezano samo za stanje kada su u životu, nego se nastavlja i nakon što presele sa ovoga svijeta. Pitanje koje je postavio ashab: ‘Da li je ostalo nešto od dobročinstva koje bih mogao činiti roditeljima nakon njihove smrti?', ukazuje da je on bio dobročinitelj prema njima kao i na to da je bio spreman i voljan da čini dobro. Vidove dobročinstva je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a neki od njih su: 1: Upućivanje dove za njih. U hadisu se spominje izraz "es-salatu", ali on ovdje znači dova. 2: Traženje oprosta od Allaha za njihove grijehe, kao npr. da kaže: Allahu, oprosti meni i roditeljima mojim i sl. 3: Izvršavanje oporuke koju su ostavili. 4: Sadaka za njih, jer ona koristi roditeljima, kao i lijep odnos prema prijateljima roditelja, jer je i to vid dobročinstva prema njima. 5: održavanje veze sa rodbinom koja se samo zbog njih dvoje održava, jer je i to vid dobročinstva prema roditeljima. Ovih pet stvari ili pet vidova dobročinstva prema roditeljima mogu se činiti nakon njihove smrti.