Abdullah b. Omer kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi prilikom stupanja u namaz digao ruke spram ramena (i izgovorio početni tekbir). Potom bi izgovorio tekbir, digavši ruke spram ramena, i učinio bi ruku. Potom bi, prilikom vraćanja (s rukua) podigao ruke spram ramena. Kada bi se ispravio, rekao bi: ‘Semiallahu limen hamideh!’ (‘Čuo Allah onoga ko Mu zahvaljuje!’), a ne bi ih podizao kada bi išao na sedždu.”
شرح الحديث :
Namaz je veličanstven ibadet. Svaki dio tijela ima u namazu svoj poseban ibadet koji čini. Eto npr. ruke imaju svoj zadatak u namazu, u koji spada i to da se podignu kod početnog tekbira: podizanje ruku je ukras namaza i veličanje Allaha Uzvišenog. Ruke se dižu naspram ramena. Također, kada se spušta na ruku i kada se sa njega diže, dižu se ruke i to na svakom rekatu. U ovoj predaji prenosilac hadisa jasno i nedvosmisleno kaže da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dizao ruke prilikom sedžde, jer sedžda podrazumijeva spuštanje.